(1994.)
volio bih čuti da sam nešto genijalno
ali ja sam obični, bolesni klošar
koji nikada ne ratuje, a gubi stalno
sam u svome tijelu podstanar
krici s visina me pokušavaju zbuniti
ali prehladan sam čak i za vašu marionetu
pokušavate me novim lažima napuniti
no ipak nisam od jučer na ovom svijetu
nije me briga za vaše probleme i strahove
za debele žene i čekove bez pokriča
za velike tvornice koje ne poštuju rokove
i generale koji ne mogu bez pića
pruge koje samuju nisu moj drug
ni žrtve iz ratova stoljećima zakopane
a to što i naše ptice odlaze na jug
samo je putokaz za neke bolje dane
vaše su istine poput svake žene
sve su lijepe, bilo prave ili izmišljene
ne, ne tražite atlantidu od mene
ja zaista nisam živio u to vrijeme
niste mi vi ovaj život dali
nećete mi ga vi niti uzeti
možda možete imati sve
ali mene ipak nikada ne
Post je objavljen 31.08.2007. u 13:31 sati.