Ja letim bez krila
U ograničene bezdane svemira
Ja se utapam u pustinji
Svojih pustih želja
Ja gledam mjesec
Dok caruje sunce
Ja pijem razvodnjenu krv
Svojih krvnika
Ja hodam po kugli
Koja ne zna stati
Ja ne znam živjeti
A nikog da mi pokaže
Ja se bojim tame
A svjetla lakoćom gasim
Ja hodam po vodi
Samo kad su valovi
Ja stojim na kiši
I divim se grmljavini
Ja odbacujem pušku
Dok svi drugi pucaju
Ja krvarim po cvijeću
I plačem nad ljepotom
Ja bisere bacam u blato
A dušu prodajem jeftino
Za uzdah, za tvoj jedan pogled
Ja gazim po trnju
A ceste me ravne zovu
Ja palim slike u sjećanju
I ostavljem prazne bijele zidove
Ja stalno pobjeđujem
I uvijek izgubim što volim
Ja gradim na starim temeljima
A iza mene ostaju samo ruševine
Ja sve slažem u redove
A volim kad je nesklad
Ja skačem u mutnu rijeku
Sa najvećih mostova
Ja sam lutalica bez mira
Rasturam nebesko prostranstvo
Ja vjetar hvatam rukama
I vatru gasim jezikom
Ja pijem sa sjenama
Trujem ih pričama o prošlosti
Ja se pokoravam slabijima
Više volim crnu od bijele
Ja sam ludi pjesnik
Što se boji samoće
A ne zna više voljeti
Ja stalno putujem
A nigdje ne stižem
Trčim prema kraju
A još sam na početku
I još se sjećam tebe
Post je objavljen 31.08.2007. u 01:05 sati.