Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dreamofyou26

Marketing

u isčekivanju...

...stvarno je čovjek ponekad blesavo stvorenje... stalno nešto čekamo... ok, barem ja... uvijek nekud jurim... u neko bolje, ljepše sutra... glupo zapravo... čemu to?... stalno lovim neku tamo budućnost koja bi trebala donijeti neke bolje, ljepše dane... a je li to stvarno tako?... možda su baš ovo ti najbolji i najljepši dani... ma mislim, znam da nisu, jer oni od prije par tjedana su bili puno ljepši i bolji :-) ...ili kako kaže pjesma: "možda je najbolje, godinama i za nas"... nadam se da nije... ipak se nije "srušilo sve" :-)) ...iako savršeno ljeto polako zamjenjuje ova bezvezna siva jesen i oni najljepši dani postaju samo sjećanje u to tmurno doba godine... ma nije bad, navikao sam se na svakodnevicu opet i ok mi je... ma zapravo, sutra me očekuju neki važni razgovori po pitanju budućnosti, rasvijetlit će se konačno neke stvari i malo me pere uzbuđenje oko toga... ali pozitivno uzbuđenje... nadam se opet nekom bijegu, ali ovaj put odlasku negdje daleko... malo me općenito pere ta želja za odlaskom... za nekim novim ulicama, novim pogledima... želim biti bačen negdje gdje neću imati nikoga svog i konačno se skroz osamostalit, postat pravi frajer :-) ...nisam nikad vjerovao da bih ja mogao željeti tako nešto, neki drugi grad i život... uvijek sam nekako bio previše vezan za neke stvari ovdje... ali stvarno razmišljam da se spakiram i nađem si posao negdje vani... nije to čak ni razočaranje ovom našom zemljicom, jer objektivno nije ovdje život uopće toliko loš (iako uvijek može biti i bolji), nego me nekako jednostavno više ništa ne veže ovdje... ili da kažem nitko?... ma ne, baš ništa!... čak mi se ne ide ni van više... ono, stalno ta ista kvazi-fancy mjesta, iste te neke bezvezne pozerske face... ništa novog, zanimljivog... ok, možda je veći problem kaj mi je mala otišla daleko, pa me malo ubija dosada i niš mi se ne da... fali mi... uglavnom razmišljam o tome kad ćemo se opet vidjeti... ono, ma ne da mi se čak ni gledat druge ženske... ma da su ne znam kako zgodne, ne primjećujem ih uopće... a i sva ta ekipa vani mi počinje ići maksimalno na živce... bez uvrede ikome, ali i te jako važne naprlitane cure koje se valjda 5 dana pripremaju za izlazak, da ne spominjem teške frajere u opakim tatinim autima, a sve to skupa s prekratkom pameti, sve je to stvarno već naporno... postaje mi nekako isprazno i besmisleno sve skupa... jel ja to starim?... ma neee... samo trebam nešto novo, trebam nešto drukčije... treba mi situacija u kojoj će mi faliti taj moj Zagreb... treba mi neki odlazak...

You can run into my arms
It's okay don't be alarmed
Come into me..
There's no distance in between our love
So go on and let the rain pour
I'll be all you need and more...


Post je objavljen 30.08.2007. u 21:11 sati.