Jedan do drugog, hodajući bijeli oblaci nestajali su pod plavetnilom nebeskog svoda. Na vrhu, tamo negdje, iznad dolinice Panjak izvor rumori i šutnju prelomi. Dva planinara, po tko zna već koji put potvrđuju stazu i jedno druženje. Na izlazu iz doline, glatki kamen stol je za ''pokrović i belo kafe'' iz ''bočice od medičine''. Podalje, vrata dviju lelujavih ruza pjevaju najljepšu himnu vječnog prijateljstva.
Ni kiša, ni bura, ni snijeg nisu izbrisali obrise ''pokrovića'' i ''bočice''.
Danas, samo jedan planinar. Tražeći sklad i mir u kaosu boli duše, rascijepanih, šarenih stakalaca. U otiscima koraka, ostavlja svoje i ide još dalje u vjeri i ponosu da će naći i sreću, i ljubav, i ljepotu.
Hoce li? Ili će nasuprot ostati jedan hir.
Moj HIR.
Silvana Milić
Post je objavljen 30.08.2007. u 20:35 sati.