VIDJELE, SPOZNALE, REKLE, UTIHNULE…!
Niz planinu,
zemljom crnom,
spodoba.
Parajući nebom
rukom drvenom,
urlikom krenu.
Oči su planine
vidjele.
Krikom grabežljivca,
u čovjeku hijena,
do vrha mržnja.
U bijesu,
vučica.
Oči u krijesu.
Oči su planine
spoznale.
Tebe slijediti neću.
Nesrećo.
Vjerovati neću.
U tajnom velu
magle,
nestat ću.
Oči su planine
rekle.
Planinom
svih planina,
suza poteče
i presahne.
Tiho, tiše, najtiše,
kapci ponikoše.
Oči su planine
utihnule.
Milić Silvana