Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sirotica

Marketing

Slika

Iz sna u kojem sviram Rachmaninova na crvenom koncertnom klaviru, probudile su me dlakave muške šake.

«JMBG?» zagrmio je grubi glas
«šššta?»
«JMBG! Majku ti klošarsku...» derao se.
«Jedantrinuladevetdevetosamnulatritripetdcačetripet» huknula sam snažno toksičnim jutarnjim zadahom i uspjela onesvijetiti skota.
Srce mi je jako lupalo. Mislila sam da će iskočiti.
U hipu sam dohvatila srednjovjekovni buzdovan kojeg čuvam pod jastukom za samoobranu, junački zamahnula i dokrajčila ga.
Koprcao se u lokvi vlastite deložatorske krvi i krkljao.
Bilo je neizdrživo.
Đaba je drhtala, no nije napuštala sigurno ozračje bežičnog modema.
«Nas smo dvije istofobne... bojimo se oholih žena i brkatih muškaraca...» kontemplirala sam namačući gorostasnu tjelesinu u kadi punoj kiseline. Nakon par sati mučnog trudbeništva i biološkog raspada ljudskog mesa u fluorescentno-zelenoj tekućini, odahnula sam svlačeći gumeni kombinezon i priuštila si par trenutaka mira.
Na stol sam istresla sadržaj novčanika, uzela obiteljsku fotografiju a ostalo bacila u vatru.
Sa fotografije su me gledala dva dječaka, jedan drugom do uha, reklo bi se. «Slatki su», pomislila sam i dopustila da me na tren preplave majčinski osjećaji. Zatim sam se sjetila svoje neodgodive misije, i ugasila ih pritiskom prekidača na desnoj sljepoočnici, ugrađenog za jednog od mojih boravaka u Švicarskim klinikama.
Kome uostalom treba tako grub i bešćutan otac?
Zapravo sam im učinila uslugu.

Lišena bespotrebnih emotivnih turbulencija, što mi, usput rečeno, loše utječu na ten, mogla sam prionuti na posao. Nakon ovakve akcije, ranojutanja tjelovješba bila je suvišna. Odmah sam prešla na meditaciju; zauzela položaj lotusa i dopustila da me ujjayi tehnika disanja odvede u bespuća onkraj ljudske spoznaje. Aterirala sam za desetak minuta, osvježena i preporođena.
Kafu sam odnijela u sobu za razmišljanje.
Crnu, bez šećera.


Post je objavljen 29.08.2007. u 19:56 sati.