Na malo je mjesta Sv. Pismo toliko jasno u vezi s nekim učenjem, koliko je to slučaj s krštenjem i sakramentalnom milošću koje ono prenosi. Za reference uzevši samo: Dj 2:38, 22:16; Rim. 6:1–4; 1 Kor. 6:11, 12:13; Gal. 3:26–27; Ef. 5:25-27; Kol. 2:11–12; Tit 3:5; 1 Pet. 3:18–22.
I u skladu sa svetopisamskim tekstovima svi ranocrkveni očevi su naučavali nužnost krštenja za spasenje. To je i ukorjenjeno u nicejsko-carigradsko vjerovanje, kojeg su patristički autori sastavili.
Da bi krštenje bilo ispravno, tri uvjeta moraju biti ispunjena: pravilna forma, pravilna tvar i pravilna nakana.
Pravilna forma znači krštenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, tzv. Trinitarno krštenje.
Pravilna tvar znači krštenje vodom (Iv 3, 5), iako postoje iznimke, pa je mogući i krštenje krvlju i krštenje željom.
Pravilna nakana jeste pri krštenju učiniti ono što Crkva čini – tj. Odstranjenje izvornog grijeha za slobodu Božje djece.
Fundementalisti smatraju da krštenje može biti pravilno obavljeno samo ako se obavlja uranjanjem – njihova tvrdnja se temelji na prijevodu riječi baptizeo kao uranjanje. Ali na više mjesta riječ baptizeo znači sam oprati ili isprati npr. Lk 11:38 ili Mk 7:3–4a
Također, djela apostolska na više mjesta govore da se Duh Sveti izlio (baptizeo) na apostole ili učenike. Također, nakon Petrove propovijedi poslije izljeva Duha Svetoga na apostole i BDM, kršteno je oko tri tisuće ljudi. Arheološke iskopine Jeruzalema govore da u cijelom gradu nije bilo dovoljno vode da bi se tri tisuće ljudi krstile uranjanjem u vodu, stoga je moralo biti primijenjeno krštenje izlijevanjem.
Također fundementalisti često napadaju krštenje djece kao nebiblijsku praksu, ili odlaze u ekstreme pa mu čak pridodaju poganske korijene. Ali daleko od toga, istinu o krštenju djece možemo lako otkriti u samom Sv. Pismu. Dj 2, 38-39 – „Petar će im: „Obratite se i svatko od bas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.“
Zatim, Lk 18, 15-16 govori: „A donosili su mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. A Isus ih dozva i reče: „Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.“
Riječ upotrijebljena za dojenčad jeste grčka riječ brepha, što upravo znači dojenčad, djecu koja se još nisu sama mogla kretati, niti misaono razlučivati.
Također, sv. Pavao naziva krštenje obrezanjem srca, a obrezanje su prema hebrejskom zakonu primala djeca, dojenčad tek nekoliko dana nakon rođenja. Također, na nekoliko se mjesta spominje kako su cijela kućanstva bila pokrštena, što uključuje i djecu.
Post je objavljen 29.08.2007. u 19:38 sati.