Marketing
Nikad vise...
Na pisanje ovog posta potakao me post koi je napisao "pjesak u gacama" http://travels.blog.hr/.
Kako sam vec gotovo dvije godine u Alziru mislio sam da me vise nista ne moze iznenaditi. Sve je bilo u redu do tog nesretnog jutra kad sam se potpuno razocarao i moje misljenje se potpuno promijenilo. Od prvog dana pokusavao sam ne obracati paznju na Islam i njihova pravila. Slijedio sam jednostavno pravilo: "Njihova kultura i njihova pravila."
E pa prica ide ovako. Jedan moj kolega i dobar prijatelj stigao je u Alzir gotovo u isto vrijeme kao i ja. Radio je svoj posao i nije se mjesao ni u sto sve dok nije upoznao jednu curu. Cura je Alzirka, muslimanka, ali ne previse religiozna. Sve u svemu potpuno zapadnjacko ponasanje. Ni u cemu razlicita od cura u HR. Veza je trajala vec neko vrijeme i vecina stranaca je to znala. Nama je bilo potpuno normalno i niko nije obracao paznju. Posto rade u razlicitim odjelima nemaju previse zajednickih susreta. Svaki njihov susret moze znaciti da je i zadnji za nekoliko mjeseci.
Konacno su nas prije mjesec dana poslali su nas na prvi zajednicki posao. Posao je trebao trajati 3 tjedna, ali kako to uvijek biva produzio se na vise od mjesec dana. Trenutno posao jos uvijek traje i ako bude srece zavrsit ce u sljedecih nekoliko dana.
Off the topic: "Inace svaki kamp u kojem ima stranaca cuva vojska. Ovo cuva treba staviti pod navodnike jer vecinu vremena spavaju ili igraju domino, a kad trebaju nest napraviti nastaje prava pobuna. Kao da oni jako puno rade i da su pod velikim naporom jer svako malo moze doci do napada. Mislim da ni jedna njihova puska ne bi opalila vec da bi svi pobjegli glavom bez obzira."
Nakon dva tjedna ubijanja od rada moj kolega je postao najsretnija osoba u kampu, ali i sire. Razlog tome bio je dolazak te cure. Uspjela je nagovoriti svojeg sefa da ju posalje na isti posao.
Jedna cinjenica je uvijek istinita "Svaki put kad cura stigne u kamp izazove pomutnju medu muskom populacijom." I tako su oni uzivali tjedan dana. Tijekom dana radili su ko sumanuti i samo su rjetki zamijetili da ima nesto medu njima. Njihov odnos bio je posve profesionalan. Nakon radnih 12h njih dvoje bili su slobodni. Sto su oni radili tijekom veceri mene se nije ticalo, ali znam da se sigurno nisu drzali za ruke i gledali u strop. Niko nije zamijetio da se te veceri sprema oluja.
Jedne veceri nakon sastanka cura je dosla u njegovu sobu kao i svaku drugu vecer i ostala bi tamo do ponoci. Te noci ona je zaspala u njegovom krevetu tijekom gledanja filma, ocito jako dosadnog ako su oboje spavali ko mrtvi kad je na vrata nahrupila grupa od 12 vojnika predvodenih s company man-om. (Company man = predstavlja kompaniju za koju radimo).
Djevojka je spavala u majci i kratkim hlacicama, a on u boxericama. Lijevo od njih na stolici nalazila se cokolada (ajme cokolada, kud bas cokolada).
Kad je grupa upala u sobu cura je pobjegla u kupaonicu. Vojnici su je dovukli natrag u sobu i natjerali da se oblaci pred njima. Kad je pokusala nesto reci company man joj je hladno rekao da zasuti i da nema pravo glasa te da se pobere u svoju sobu prije nego je lupi. (Sva sreca da ju nije jer onda bi imali medunarodni incident)
Vojnici su ostali sjediti u sobi do 3h ujutro mrko promatrajuci decka i cokoladu. Svako malo brbljajuci nest na arapskom. Cokolada je bila najveci kamen smutnje jer cokolada ocito za njih znaci sex. (Koji su film oni gledali nemam pojma)
Ujutro nakon svega decko nam je sve ispricao. Naravno da su svi stranci bili na njihovoj strani i da smo ih svi podrzali. Na sastanku koji se odrzao kasnije odlucili smo da je najbolje da barem jedan od njih dvoje napusti kamp kako bi malo smirili situaciju no kasnije toga dana sve se odjedanput promijenilo. Vojnici su promjenili smrknuta lica u vesela, a nas Casanova postao je VIP. Svako malo vojnici bi dosli do nas pitajuci dal je sve u redu i dal su njih dvoje dobro. Narednik nas je uvjeravao kako je sve bila samo velika pogreska i da se ispricavaju. Naravno da smo svi bili duboko iznenadeni s njihovim ponasanjem.
Telefonski razgovor s bazom objasnio nam je razloge ove promjene. Naime ujak od cure je pukovnik u alzirskoj vojsci i svim vojnicima moze zagorcati ionako jadan zivot. Najblaza kazna je da ih posalje na granicu s Mauretanijom na par godina bez prava odlaska doma. Svi cisto sumnjamo da je cura nazvala ujaka, vec da je neko od nadredenih vidio njeno ime u izvjestaju i shvatio kakvu su gresku napravili. Par dana nakon incidenta decko i ja napustili smo lokaciju i vec sljedeci dan otisli na novi posao. Cura je ostala i jos je uvijek na mjestu dogadaja. Kakva je situacija tamo nemam pojma.
Nakon naseg dolaska u bazu nitko nije pravio preveliku galamu zbog toga. Nasi menageri podrzali su njih dvoje i njihovu vezu iako su prekrsili jedan od alzirskih zakona prema kojem bi trebali dobiti otkaz.
Ja sam se jos jednom razocarao kolko zene nemaju pravo glasa i kolko god se trudile jos uvijek su neravnopravne. Iako znam da Islam postuje zene ocito je kultura i shvacanje ljudi otislo u drugom pravcu. Mislim da svaka cura, zena i djevojka moze i mora odabrati za sebe.
Jednostavno od tada vise ne gledam vojnike istim ocima.
p.s. Na kraju se saznalo da se cura svidala company man-u i da je on bio ljubomoran na decka pa je samo bacio iskru medu vojnike.
Post je objavljen 29.08.2007. u 18:50 sati.