Marketing
Shvatio sam da sam luzer!
Napomena: uz čitanje preporučljivo slušati Riblja čorba - Duša nije na prodaju
Pravedna Nepravednost
Shvatio sam da u životu nikad nisam pobijedio na bilo kakvom natjecanju. Prije mjesec dana sam na netu na natjecanju iz fife 07 bio drugi, samo zato jer nisam znao uzeti pobjedu! U finalnoj tekmi u 90' minuti sam vodio sam 5-4 i pred sam kraj kao da netka veća sila nije htjela da ja pobjedim, samo sam ispucavao loptu pred svojim golom i protivnik je s lakoćom izjednačio na 5-5. Čim sam izveo loptu s centra i krenuo u napad on mi je uzeo loptu i zabio još jedan gol. Ja izvedem loptu s centra i napravim krasnu akciju, dodam ispred gola loptu igraču koji je bio sam ispred praznog gola i umjesto pucanja stisnem dodavanje, što mi se u životu nije dogodilo, te utakmica završi. Ja sam se cijeli dan osječao loše, samo zbog nepravedne pravednosti. Rukom sam udario u stol, onoliko bijesan samo sam razmišljao o tome, cijeli dan. Htio sam vratiti vrijeme, htio sam svima ispričati, al nisam mogao!
Također sam prije 5 mjeseci izgubio zlato u zagrebu i šibeniku na natjecanju iz Spajanja cijevnih instalacija, zbog sitnice, al neda mi se o tome.
Priča o ljubičastom zmaju
Sjećam se još kad sam prvi put osjetio žar natjecanja, a to je bilo u šestom razredu osnovne škole kada je na rivi bilo organizirano, natjecanje u utrkama bicikla. Ja i prijatelj smo po cijeli dan znali razgovarati o tom danu utrka bicikla i nebi se doticali niti jedne druge teme danima. On je imao jednu biciklu koja je bila onako više zastarijela, ali je on imao strahovito puno kondicije. Dan prije utrke nisam mogao spavati i zaspao sam veoma kasno. Kad sam se ujutro osjetio sam taj miris u zraku, koji mi je govorio da sam ja taj koji će danas pobijediti. Bicikle na utrku nam je odvezao moj otac. Ja sam vozio najbolju biciklu na utrci i bio sam upisan u biciklistički klub. Bila je to moja najdraža sportska bicikla od koje se nisam odvajao niti kad bih išao na neko putovanje. Od milja sam je volio nazivati Ljubičasti zmaj, jer je bila cijela ljubičasta osim zadnjeg crvenog dijela. Prije utrke smo ja i prijatelj bili cijeli pod dojmom i pod velikim stresom od kojeg su nam tone adrenalina kolale žilama. Kad je utrka počela ja sam cijelo vrijeme bio na trećem mjestu, a prijatelj je bio na prvom. Prijatelju je usred utrke pukao lanac, pa je morao odustati od utrke. I pokušavajući prestići prvoga, pred sam kraj, u okuci sam slučajno pedalom zakačio biciklu do vodećeg i on je pao, a ovaj treći se prebacio na prvo mjesto iskoristivši tu situaciju. Završio sam na drugom mjestu, nisam znao dali bi se veselio ili ne. Situacija je bila pomalo čudna, pitao sam se trebam li se radovati drugom mjestu! Osječao sam se kao da sam sve izgubio, osječao sam se isto kao i onaj koji je bio na zadnjem mjestu, ali dobio sam srebrnu medalju sa zlatnim rubovima. Pitao sam se dali sam ja zaslužio zlatnu medalju, pitao sam se kako je on dobio zlato ako sam ja bolji od njega i pitao sam se gdje je nestao taj osjećaj koji me je pratio cijelu utrku. od tog dana mi se sport počeo manje sviđati, iako sam ga volio od malih nogu!
Iz kluba sam se ispisao tjedan dana poslje, a dobro zapamćena bicikla pod imenom ljubićasti zmaj je završila u smeću.
Moje Mišljenje
Pitam se kad ću biti prvi u nečemu, pita se hoču li ja ikad biti taj koji će pobjediti na nekom natjecanju. Hoču li ikad biti najbolji! Ako postoji bog vjerujem da čuva nešto veoma veliko za mene čim će me nagraditi, a do tada ću samo gubiti....
Post je objavljen 28.08.2007. u 22:15 sati.