jučer sam svoj mozak pretočio u miša,
zajeb , htio sam u procesor, al ništa,
dok sam namješto valnu amplitudu,
komarac mi sletio na svjetlosnu nit
i sjebo mi plan, htio sam ga ubit.
i sad sam evo u mišu zarobljen,
a miš je tijesan, al nasreću zaobljen,
pa sam oblikovo mozak prema tom obliku,
i plačem i jecam i koljenima klecam
zarobljen u mišu umjesto da pecam,
na digitalnom moru informacija,
hitno mi treba deratizacija.
hitno mi treba da me netko pronađe,
da naiđe netko od populacije mlađe,
ko bi mogo skužit u čemu je trik,
da sam žrtva vlastitog neuspjelog pokusa,
rezultat gubitka svjetlosnog fokusa.
A plan je bio super, algoritam jasan,
detaljno razrađen, iako opasan,
isprogramirat interfejs za moždano spajanje,
sinapse na serijski port, i onda napajanje,
pa se u-es-be-om priključit na korteks,
nema veze što kršim etički kodeks.
Pomno u detalje isplaniranim slijedom,
pokrenuti proces, binarnom abecedom,
inicirati lančanu kemijsku reakciju,
a u pauzi popit duplu rakiju.
Jer poznato je da rakija kompenzira naprezanje ,
i ponovo uspostavlja ravnotežno stanje.
U ključnom trenutku pokrenuti softver,
kojim se vrši precizno mjerenje,
protoka podataka vlastite svjesti
u savršeno digitalno okruženje.
Zatim je moja vlastita svijest,
trebala u upravljački centar sjest,
preuzet kontrolu u digitalnom svijetu,
softverskom vozilu, uživat u letu.
Prikupljat podatke preko interneta,
izdavat naredbe preko interfejsa,
Uživat u čudima nano tehnologije,
bavit se proračunima iz astrologije.
Al sve je to bilo samo dobar plan,
al praksa je java a teorija san.
Nisam računao na uljeza iz zraka,
zbog kojeg je smjer promjenila zraka,
u mojem novom svjetlovodnom kablu,
jebote, trebo sam stavit tablu,
sa natpisom: ne prilazi, pokusi u toku",
al sumnjam da bi to zaustavilo stoku,
koja zuji, koja smeta kad je potrebna tišina,
kako me sjebala leteča štetočina...
Pokušavam smislit neki način,
da se ponovo u normalu vratim,
da izvučem vlastiti mozak iz miša,
prije nego budem moro ić pišat.
Post je objavljen 27.08.2007. u 21:21 sati.