Marketing
Moji ciljevi i nadanja
Bit života je postignuti određene ciljeve koje smo si na početku nekog razdoblja zadali. Postignućem tih ciljeva doživljavamo uspjeh. A tada se svaka osoba počinje osjećati jačom, snažnijom i otpornijom na sve što ju čeka jer zna da se sve može kad se hoće.
Svaka osoba koja imalo vjeruje u osobe postavlja si ciljeve, granice neke koje kasnije s vremenom ruši obara sve do sada postignute rekorde. Ona koja nema ciljeve nema niti vjere u sebe, odustaje a nije ništa niti počeo jer nema nade da će u nečem uspjeti.
Živi sama, postaje nečija sjena i to vrijeme je za nju crna rupa u kojoj umire iznutra. Nema svoja razmišljanja, o njenom životu odlučuju drugi.
Svaka osoba s određenom dobi ima drugačije ciljeve. S godinama oni postaju sve jači i viši. Dobro je to sve dok ti ciljevi ne počnu utjecati na njihove bližnje.
S ambicioznošću se ne rađa, ona se njeguje ko nekakva biljka i tek nakon dosta vremena se ona razvije u nešto pravo!
Dali sam ambiciozna osoba?! Neznam, mislim da jesam, samo što možda nisam tolko odlučna u nekim situacijama pa brzo počnem sumnjat u sebe i padat pa uvijek neko mora biti tu da me uvjeri da ja mogu to i da ima osoba koje vjeruju u mene. I tek tada uspijevam!
A sada isto imam neke ciljeve, a hoće li se ostvarivat željenim putem, to ćemo vidjet (al evo, opet sumnjam u to da ću sve to moć)
Imam puno ciljeva iako su od toga većina samo želje za koje nisam dovoljno jaka okrenut u stvarnost.
Definitvo želim završit ekonomsku školu i svima koji su sumnjali u mene pokazat da sam bolja od njih, počevši od navodnih prijatelja pa dalje obitelji, profesora koji me ubijaju, ma svima! A za početak u ovoj školskoj godini želim pokazat svima u razredu da tiha voda brege dere (kak bi se reklo), ovo se tiče učenja, uvijek sam bila carska trojka, al se nadam ove godine počinjem penjat. Nekima će biti bolno biti na istoj razini samnom. Uh, jedva čekam!
Dalje želim upisat ekonomiju, ne zato što se lako prolazi i završava, već zato što me to zanima, iako nisam najbolja po prosjeku ocjena (nisam niti približno), ali eto, znam da ću biti uspješna u svom poslu koji me čeka nakon završetka faksa, a znam da tu ocjene nisu nikakav pokazatelj pameti i snalažljivosti te volji i odanosti prema poslu.
Želim uz sve to imat dečka ovoga istoga koji me i sada usrećuje i nakon što me rastuži opet uveseli. Želim našu vezu preimenovat i stavit u nešto veće, jednu veću i jaču zajednicu, koju kasnije želim pomnožit sa 2 (najmanje)...
*Jako bi htjela imat pravog prijatelja, iskrenog za kojeg znam da će uvijek biti tu pa makar se ne čuli svaki dan. U količini i kilometraži telefonskih poziva se ne mjeri prijateljstvo, barem se nebi trebalo brojati.
*Želim otići od svih osoba koje me rastužuju, od svih navodnih prijatelja, od svih lažljivaca i dvoličnih ljudi, pokvarenih, želim se okrenut svom novom svijetu i svim novim ljudima dobre volje.
*Želim zaboraviti sva razdoblja u mom životu, ona crna, nije ih bilo puno, al i jedno te može uništit.
*Želim pokazat da je moj život jednako dobar ako ne i bolji od mnogih koji me omalovažavaju, na direktan te indirektan način....
Želim im poručit da se sve tajne i laži otkrivaju, sve izlazi na vidjelo, na ovome se svijetu ne može ništa skriti...
A za kraj ŽELIM POČET VJEROVAT U SEBE ONOM SNAGOM KOJOM SE RUŠE REKORDI I OSVAJAJU NAJVIŠI VRHOVI! JA TO MOGU I IMAM OSOBE KOJE ĆE SAMNOM VESELIT SVAKOM MOM USPJEHU!
[ Znam da imam tek 17 godina, i da sam još za mnoge klinka koja još nije upoznala život i njegove mračne rupe, ali znam i to da imam inat i kad se zainatim tada pogotovo ostvarujem sve što poželim. Tako da na neki način ovo gore napisano ne smatram nekim posebnim izazovom za sebe, već jednim malim igrama koje zabavljaju i u isčekivanju pobjede malo zagorčavaju život!
Zamislite to kao igru "Čovječe ne ljuti se"... Četiri boje svako se bori za sebe da uđu svi njegovi pijuni u kućice ( znači ti pijuni su naše želje, a mi čekamo i guramo ih u kućicu gdje se te sve želje i ciljevi ostvaruju)... na tom putu čekamo, čekamo broj koji će nas pogurati. Dok čekamo neko nas pojede tj. sruši na niži nivo i krećemo ispočetka. Al svaki taj pad nas jača i puni nas snagom i sve jačom željom za uspjehom. Neko dolazi u raj, tj. završava igru ranije neko kasnije. Ali svi je završe... i crveni, plavi, žuti i zeleni....
Za svakog postoji ostvarenje želja, ali ne i odustajanje. To rade samo kukavice.... kada zastanete na nekom dijelu puta, počnete sumnjat u sebe sjetite se ove igre, ovog što sam vam napisala, sjetite se poruke na kraju SVI ZAVRŠAVAJU IGRU, ZA SVAKOG POSTOJI USPJEH, PRIJE ILI KASNIJE SVAKO ĆE GA DOŽIVIT...]
Post je objavljen 27.08.2007. u 12:36 sati.