Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

Prijatelj i vjeroučitelj 5

LUKA, JA I LEGENDE PALME
Onda bi pred kraj svoje dionice Luka otvarao diskusiju, ponudio pitanja..Ne znam zašto kad se nitko ne bi javio, znao je mene prozvati i reći «Tomislave imaš li ti što za pitati, gdje je Tomislav.??» Uvjek me još nešto zanimalo, ali kao i drugi nisam htio ispasti štreber, dok me nije prozvao, šutio sam…Nekako ja baš nisam bio tipičan primjer likova Palme tih godina..Nisam bio avangarda, poput Pave Radmana, Mišela Barovića, Vjerana Martića, Višeslava Franića, i da ne nabrajam..P. Sremić je prije par mjeseci konstatirao «Tomislave ti si stariji sin..»aludirajući na meni možda najdraže evanđelje. Eto, na žalost nisam onaj mlađi roker, nego stariji, onaj ziheraš..Nisam Dalmatinac, zapravo sam pomalo osoba bez identiteta, jer nemam nikakav nagalasak, ne sviram tamburicu, ne pjevam bećarce, odlaskom u Primorje nisam «ćapan za maškari..» Nit znan briškulu i trešetu..Nemam tetovažu, niti komad kožnoga nakita..Mora da sam bio dosadan ekipi iz Palme, ali meni je s njima bilo lijepo..Možda sam im bio suvišan, ali nisam za to mario..Možda su mi bili kontra koju sam tražio. Mislili su da imam više od njih, jer dolazio sam direktno s posla na vjeronauk u košuljama, nikad na posao nisam išao u trapericama..Meni tako dragi ljudi, kad je bila kriza, odlazili su u transfuziju prodati plazmu za mislim 100 kuna.. Bio sam zapravo činovnik čiji je posao bio da prebacujem neku lovu s hrpe na hrpu i da tu nešto ostane..Ostajalo je puno, ali ja nisam bio plaćen u skladu s tim..Ne znam ni kako me Luka tada doživljavao, ali kao i svi osjećao sam prihvaćanje i, kaj bi rekli v Zagrebu, neki rešpekt.. U njegovoj blizini osjećao sam da imam nešto više do života, sebično nisam mario kako on možda trpi..

PRIMJER MIŠEL BAROVIĆ
Osim Pave, Mišel je bio tamo najotkačeniji, najviše je lutao predziđima spoznaje vjere..Velik je to bio filozof..Svidio mu se jedan moj pulover, poklonio sam mu ga..Kasnije mi je rekao da ga nosi u svečanim trenucima, da s njim pristupa najtežim ženskima..Studirao je trubu, znao za lovu svirati na Cvjetnom trgu..Prolazeći jednom Bogovićevom, naježio sam se; Preko starih fasada Donjega grada dolazio je k meni zvuk trube meni omiljene melodije; «My way» od Sinatre..Dotrčao sam čuti i ugledao Mišela..Uletio sam među okupljene, a on je usred stvari zastao i rekao da ne može svirati dok ga ja gledam..
Zanimljivu priču ispričao mi jedan poznanik koji se u ranim jutarnjim satima vraćao preko Cvjetnog trga..Padala je kišica, a pod svodovima ugledao je čudnu skupinu parkiranih smećarskih kolica..Radnici čistoće bili su okupljeni i slušali neku raspravu..U sredini na vrhuncu dispute, valjda o smislu života, stajao je Mišel Barović…Zvuči kao legenda, a mene podsjeća na priču iz Kiklopa kada Hugo u rano jutro recitira «Bože mili kud sam zašo..» i priča sa Preradovićevim spomenikom, žicajući cigarete od perača ulice..To je bio tada prototip palmaša..I pita se čovjek šta će njemu prodat debeli pratar iz Dalmatinske zagore, gdje bi ovakve Duše našle put da nisu naletjele na sebi sličnog, vječnog berekina Luku Rađu?


KLANJANJA
Mišel se u to vrijeme proslavio u Palmi sa klanjanjima koja je Luka imao četvtkom..Iskerno, neka mi dobri Bog oprosti, koliko god se trudio nisam bio tip za klanjanja i uranjanja u dubinu prisutnosti Božje u tim trenucima..Međutim, Mišel je organizirao ekipu s Muzičke akademije, koja je Luku pratila na klanjanjima..Kakvi su se to Božanski zvuci penjali uz one svodove hrama u Palmi..Red Lukina glasa, red tišine, pa onda zvuci Mišelove trube..Znam da sam površan, ali eto opustio sam se i guštao, valjda su mi samo uši virile iz onih starih klecala, trenuci su to za cijeli život..Nebo je bilo tako blizu.. Dolazilo je sve više ljudi, pročulo se i to..

Eto bilo je i likova sličnih meni, ozbiljnijih tipova poput Mislava Žepeca, mladog znanstvenika, koji je puno učinio u formiranju Skaca u svim mogućim regulativama i poslovima. .Čuo sam da ga je za to Gospodin nagradio nekom jako dobrom curom iz Istre s kojom se oženio..Ovo sve sam ispisao kako bi slika o ekipi bila jasnija.

Luka je apsolutno bio jedan od nas. Jednom nas je poveo na Sljeme na izlet. Naravno bez ikakvih planinarsko-sportskih rekvizita..Postalo je malo dosadno. U čas smo se počeli dobacivati s punom plastičnom bocom od 1,5 litre. Nakon nekoliko trenutaka već smo imali golove, podjelili se u dvije ekipe i igrali ragbi. Luka je normalno igrao s nama i to tako ozbiljno da me jednom cijeloga slomio pred golom. Njemu Pave nije ostao dužan, skočio je na njega kao da se igra finale Amerike..Po palmi se Luka danim žalio na bol u rebrima..

RADIO MARIJA
Ipak netipičan, možda malo na distanci, ali vrtio sam se u tom nekom krugu ljudi..Krenule su emisije «Mladi za mlade» na Radio Mariji..Luka me zamolio da se pridružim i tada mi je rekao; «Ne volim ja to grupašenje…» Mislio je da ne želi oko sebe okupljati Dalmatince, pa sam valjda i ja tako bio pozvan, zbog nedalmatinskog naglaska…Kako su bile samo smješne «pripreme» za emisiju..Sve je bilo u zadnji čas, sve je bilo ishitreno, a onda Luka kaže «u Božje ruke» sjedamo u Škodu i kako ne idu pripreme, molimo «jaku strelovitu» molitvu kako ju je Luka zvao..»Dođi stvoče Duše svet» ja sam čitao s usana, tek kasnije sam ju naučio..Naravno emisiju smo dobro izimprovizirali što ovoj ekipi nije bilo teško..

CURE U PALMI
Moram priznati da sam se nadao sresti družicu svog života u Palmi..Da mi je sadašnja pamet to bi se i dogodilo..Ne znam, Vinko Petričević Vinca, jednom je rekao «Meni Palma vrvi od nekih kompleksašica..»Teške riječi, ali bilo je tu i istine. Ipak u mentalni sklop muških palmaša uklapala se i jedna žena, Drina Ćavar.. Tako je bila dobronamjerna, zvonko se smijala.. ..Mnogi sretnici koji poznaju Luku, sigurno ga vole, ali mislim da mu je u najtežim trenucim oporavka upravo ona izrazila najviše ljubavi..Kada su udarili pastira, čini mi se da smo se mi muški prilično razbježali..

O ŽENAMA
Luka nas je naravno poticao i na tom najvažnijem području..Jednom mi je za neku curu govorio»Slušaj Tome, to bi ti bila fina ženica, nju još muški nije taka, nemoj da ti ja to moram govorit..» Poznata je i rasprava o toj temi koja je na webu..Mislim da je organizirao i susrete onih koji čvrsto žele vezu (mrska mi je riječ samci), a organizirao je u dvorani i školu plesa..Sjećam se jednom poslije emisije na Radio mariji, vraćali smo se Luka, Pave i ja autom..Imali smo muške razgovore i otvoreno nas je poticao na neke djevojke koje su mu se učinile pristojne..Neću nikdada zaboraviti SMS kojeg mi je dan kasnije poslao Pave:»Šta je kume, uplašija si se jevanđelja po Luki od sinoć..Da si čuja šta je meni još kasnije priča, smrzo bi se!» Na žalost trebalo je to jače, onako po direktivi, jer za Pavu i mene izgleda još ništa nije riješeno..

Post je objavljen 25.08.2007. u 12:04 sati.