Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/buffyiangel

Marketing

Umjetnost postojanja

Image Hosted by ImageShack.us


Ova priča je u AU stvarnosti koja se odvaja nakon drukčijeg kraja S5 u kojem Buffy pobjedi bez umiranja i tako likovi ne upadnu u crnu rupu koja je uslijedila nakon toga.


Umjetnost postojanja
(The Art of Being)
by Deedej


E-mail: deedej@pacbell.net
Website: http://home.pacbell.net/deedej/Fate.htm
Predikat: PG
Komentari: Da, molim lijepo
Ukratko: Introspektivni pogled na život i ljubav Ubojice
Poricanje vlasništva: Jossovo, ne moje *uzdah*


Profesorica psihologije prešla pogledom preko svoja 102 studenta svakog nakratko pogledavši u oči, na kraju se zaustavljajući na plavokosoj studentici koja ju je slušala sa zanimanjem.

«Međuljudski odnosi,» nastavila je sa predavanjem. «Oni nas oblikuju, mijenjaju. Doprinose onome tko smo, gdje želimo ići i ponekad kojim putem ćemo stići tamo. Ljudi su društvene životinje, živimo u obiteljima, izabiremo partnere, biramo prijatelje i iako je mnogo naše osobnosti urođeno, upisano u našim genima i čini nas idividualcima, životi drugih utječu na nas. Pozorno pogledajte ljude koji vas okružuju, proučite ono što vas veže za njih i kako to utječe na vas. Očekujem čuti vaša zanimljiva otkrića na sljedećem predavanju.»



«Što želite?» uzviknula je Buffy Summers začuđeno gledajući Quentina Traversa.

«Jednostavno je, želimo da napišeš knjigu, autobiografiju. Želimo da u njoj opišeš svoja iskustva dok si ispunjavala dužnosti Ubojice. Napiši sve što si mislila, iskusila, što te motiviralo da postupiš ili reagiraš na neki način itd. Ovo je jedinstvena prilika Buffy, presedan za Vijeće. Nikad prije nismo platili Ubojici da piše o svom životu, ali ti si, pa, poseban slučaj. Bila si veoma uspješna u svojim dužnostima tijekom godina i mislimo da bi moglo pomoći Ubojicama u budućnosti da pročitaju što si proživjela kao Ubojica.»

Buffy je zamišljeno pogledala postarijeg Čuvara ne osjećajući se ugroženo od njegove blizine kao nekad. Nekad je gledala Vjeće Čuvara kao neprijatelja, organizaciju koja postoji da joj učini život jadnim, ali ta uvjerenja su se postupno promjenila. U zadnje vrijeme je primjetila da se drukčije ponašaju prema njoj. Otkad su ona i Giles pristali da ponovo rade s njima trudili su se prilagoditi na promjene koje je Buffy uvela u borbu protiv zla. Bilo je to vrijeme učenja i rasta za obje strane i motiviralo je Buffyino razmišljanje o bizarnoj zamolbi.

«Učinit ću to,» rekla je pružajući ruku da rukovanjem potvrdi dogovor. «Napisati ću knjigu za vas.»


Izvadak iz knjige: Prve godine

Kad sam bila mala jednom sam se na Noć Vještica prerušila u Wonder Woman, mislim da sam imala oko pet godina. Mogla bi reći da je to predznak, nekakvo predskazanje o onome što će biti poslije, ali istina je da se skoro svaka djevojčica sa kabelskom rođena sedamdesetih i osamdesetih vjerojatno bar jednom prerušila u Wonder Women. Znala sam trčati kroz kuću sa maminim plahtama zavezanim oko vrata zamišljajući da je to plašt dok pokušavam spasiti mačku od užasne opasnosti. Ali čak i tada nisam mogla zamisliti kakav će mi život biti jednog dana.

Kad sam bila malo starija željela sam biti klizačica, ali kasnije je popustio moj interes za klizanje kad sam se počela zanimati za dečke i navijanje. Tada sam željela biti modna dizajnerica ili procjenjivačica umjetnina, nešto glamurozno i moderno. Ocjene su mi popustile jer je društveni život postao važniji. Preko vikenda bi prespavala kod prijateljica jer koliko god ih voljela činilo se da se moji roditelji nikako ne mogu složiti. Na neki način mi je pomoglo što sam otkrila da sam Ubojica, dalo mi je smjer bez obzira koliko mi je ispočetka bilo mrsko. Stresem se kad se sjetim kakav mi je tada bio život. Nisam se sviđala sama sebi, ali počinje mi se sviđati kakva sam sada.



«Ne razumijem baš pitanje, Buffy. Želiš znati zašto te nisam trenirao kao ostale Ubojice? Zašto te to zanima?» rekao je Giles zabrinuto je gledajući.

«Zbog knjige koju pišem za Vijeće. Quentin je rekao da su tako zainteresirani za taj projekt jer smo bili uspješni u borbi protiv demona na Ždrijelu pakla i mislim da je to velikim dijelom zbog tebe. Dopustio si mi da budem svoja, pustio da ubijam demone kako mi odgovara i valjda sam pomislila da bi bilo cool kad bi Vijeće znalo zašto si tako postupao,» rekla je Buffy gledajući svog Čuvara sa jasnim poštovanjem.

Giles je nakratko spustio pogled pokušavajući sakriti da ga je ganulo što je rekla. Pogledao je djevojku koja mu je bila poput kćeri i koja ga smatra dijelom zaslužnim za njen uspjeh. «Mislim da sam shvatio da konvecionalne metode nisu potrebne. Bila si tako kreativna, tako bistra da je za nekoliko dana postalo očito da su pravila treninga beznadno ograničavajuća i neučinkovita. Buffy, nikad me nisi prestala iznenađivati u svojoj sposobnosti da se suočiš sa tamom i istovremeno ne izgubiš sposobnost za smijeh. Nisam ti to htio oduzeti.» odgovorio je s glasom punim osjećaja.

Buffy je osjetila da su joj se ovlažile oči kad je čula njegove riječi. «Hvala,» odgovorila je nakon kratke stanke. «Hvala ti za to. Što si me tako trenirao, što si uvijek bio uz mene. Ne znam što bih bez tebe.»

Giles se nasmiješio i posegnuo da je zagrli. «Imam nešto za tebe,» rekao je tiho, ustajući da nešto izvadi iz ormara u hodniku. «Mislio sam ti to dati kad završiš studij, ali mislim da je sada prikladnije.»

Prišao je, stavio bijelu kutijicu pred Buffy i sjeo do nje kad je podigla pokopac. U kutiji je ležao zlatni križ veličine dlana; složeni uzorci su se uvijali po zlatnoj površini, a u sredini se sjajio veliki rubin.

«Gilese, prekrasan je,» rekla je Buffy zadivljeno promatrajući kako se sjaji na svjetlosti kad ga je izvadila.

«Otac mi ga je dao kad sam diplomirao i želim da ga imaš. To je dar vjere, Buffy, ne nužno religiozne vjere, nego vjere u ono što činimo i zašto to činimo. Vjera da postoje lijepe stvari na svijetu koje su vrijedne očuvanja. Vjera da će ovaj istrument odbijati najgore vampire.»

«Hvala ti,» Buffy je tiho odgovorila. «Uvijek ću ga čuvati.»


Izvadak: Očinska figura

Došla sam do zaključka da postoje dvije riječi koje imaju različito značenje. Otac je netko odakle potječe pola tvojih gena, tata je netko tko ti očisti rane kad se ozlijediš, netko tko te zagrli kad ti se slomi srce, tko te voli bez obzira koliko puta učinila istu glupu grešku. Hank Summers je moj otac, Giles mi je tata.

On je imao jedan od najvećih utjecaja na moj život i on je najbolje što ste mi vi dali. Uvijek je bio uz mene, nikad nije uskraćivao svoju ljubav ili potporu. I iako to vjerojatno ne zna, naučio me mnogo toga o meni.

Mrzila sam svoj poziv u prvih par godina kad sam postala Ubojica. Samo sam htjela biti normalna, uklopiti se. Jednom kad sam imala šesnaest godina sam bila potištena jer mi je ubijanje vampira upropastilo spoj. Giles je to primjetio i govorio mi o svojoj mladosti. Rekao je kako je zamjerao obitelji što očekuju od njega da postane Čuvar, kako se bunio protiv svoje dužnosti koliko sam se i ja željela buniti protiv svoje. Razumio me, znao je kako mi je i poistovjetio se. Mislim da je to jako važno za odnos Čuvara i Ubojice.

Mama mi je jednom rekla da je ono ljeto kad sam pobjegla iz Sunnydalea Giles putovao od grada do grada tražeći me. Nikad nije izgubio nadu da će me naći ili da ću se vratiti. Lijepo je znati da netko ima toliko vjere u mene, u moju snagu da izdržim živi pakao koji život katkad postane. Iako ne zna da znam, on je prisilio Sydera da me primi natrag u školu. Pomogao mi je da učim za SAT-ove i bio je sretan kad sam primljena u nekoliko odličnih koledža. Ohrabrivao me da razvijam svoj um zajedno sa snagom Ubojice i nikad mu se neću moći odužiti za to.

Vi Čuvari ste jednom otpustili Gilesa jer me volio kao kćer, ali dobro surađujemo baš zato što je naš odnos takav. Vjerujem mu, razumijem ga i volim ga kao da mi je pravi tata. Nadam se da će i druge Ubojice biti tako sretne.



«Onda, kako ide knjiga?» upitao je Xander dok je gledao prijateljicu kako nešto piše u notes.

«Nije loše, ali ponekad me živcira,» Buffy je odgovorila i otpuhnula pramen kose sa lica.

Xander se malo nasmijao odmahujući glavom u nevjerici. «Teško mi je zamisliti da će Buffy Summers, jedna od mojih najboljih prijateljica uskoro biti autorica prave knjige, čak i ako je samo za članove Vijeća. Ima li nešto što ne znaš?» Xander je upitao šaljivo salutirajući.

«Pa, hm, ne znam plesti džempere, vrtiti hula-hop ili pilotirati avionom,» našalila se Buffy.

«Nemoj to govoriti,» Xander je uzviknuo prekriživši ruke. «Upropaštavaš mi imidž junakinje. Ne znam što ću sada kad znam da ne znaš plesti... Ma ne, još si moja junakinja.»

«Govoriš tako lijepe stvari,» uzvratila je Buffy sa osmijehom.

«Govorim samo kako je,» Xander je slegnuo ramenima.

Buffy naglo ustala i uhvatila ga u čvrsti zagrljaj Ubojice.

«Zašto je to bilo?» Xander je upitao uzvrativši joj osmjeh. «Nije da se bunim ili nešto.»

«Samo zato jer si Xander,» odgovorila je Buffy, «a jako je dobro što si Xander.»



«Onda,» rekla je Willow kad je ušla u sobu i sjela u stolicu do Buffy. «Mogu ti kako pomoći sa knjigom?»

«Um, možeš je dovršiti umjesto mene?» Buffy je upitala trljajući umorne oči.

«Buffy,» rekla je Willow malo odmahnuvši glavom. «To bi upropastilo smisao cijele stvari. Žele znati tvoje misli, tvoje osjećaje, žele vidjeti kako radi taj tvoj ubojičast mozak.»

«Ubojičast mozak, a? Ne bi li bilo cool kad bi se misli nekako mogle prebaciti na papir bez tipkanja?» odgovorila je Buffy žaleći se samo za šalu.

«A-a, tako ne bi bilo toliko zabavno. Osim toga, otkad Buffy Summers radi nešto na lak način?»

«Hej!» uzviknula je Buffy praveći se uvrijeđena. «Je li ti to aludiraš da otežavam sama sebi?»

«Vraga aludiram! Kažem to,» rekla je Willow sa smiješkom.

«To je izazov, gospođice. Pripremi se za rat,» rekla je Buffy bacivši na nju grudicu papira dok joj se velik osmijeh širio na licu.

«O-o, pogodila sam živac. Pomaže li ako kažem da u devet od deset slučajeva ne postoji lak način da se učini ono što ti radiš?» upitala je Willow dignuvši dlanove u predaji.

»Možda malo pomaže,» dogovorila je Buffy smijući se sa prijateljicom.

«Ali ozbiljno, tu sam ako me trebaš. Tek toliko da znaš,» odgovorila je.

«Znam,» priznala je Buffy. «I to mi puno znači.»


Izvadak: Ubojica treba svoje prijatelje

Volim ih, ne mogu to drukčije opisati. Ponekad me izluđuju, a ponekad me tako nasmijavaju da me zaboli stomak, ali uvijek znam da život ne bi bio isti bez njih. Apsurdna je ideja da Ubojice ne bi trebale imati prijatelje. Moji prijatelji su moja obitelj i cijenim njihovo prijateljstvo više nego što bi itko mogao razumjeti.

Male stvari su važne kao šale koje Xander izvali da razvedri situaciju. Kako Willow mrmlja kad je nervozna. Tako sve ostaje čvrsto u stvarnosti. Bilo bi lako podleći stilu života Ubojice, izgubiti se u lovu, da ta uloga nadjača djelove mene koji nisu Ubojica, ali Willow i Xander su moja veza sa ljudskosti.

Ali oni su najviše lekcija iz hrabrosti. Ja se borim jer je to moj poziv i imam super moći da mi pomognu. Giles je Čuvar, istreniran da pomaže Ubojici, ali Willow i Xander se bore uz mene bez pomoći snage ili treninga. Oboružani sa tek nešto više od vlastitog smisla za ispravno i pogrešno i nevjerojatnom hrabrosti, suočavaju se svakom nevoljom koju Ždrijelo pakla baci na nas. Willow nije otišla na prestižne koledže za ovu borbu, oboje su odustali od prilike za normalan život, ali nikad nisam čula da se žale. Tu su čim je neka kriza, pitaju me kako mogu pomoći.

Gledaju me kao da sam junakinja. Oboje su mi jednom rekli da su izašli iz svoje ljušture zbog prijateljstva sa mnom, ali mislim da je obratno. Upotpunjuju me i bolja sam osoba jer ih znam i održavam prijateljstvo s njima. Njihova me lica zajedno s Gilesovim i iako ih ne vidim toliko često, Angelovim, Cordelijinim i Wesleyevim podsjećaju zašto bi dala život da očuvam svijet. Svijet mora preživjeti jer su na njemu ljudi poput njih.



«Zaista cijenimo što ste u svom natrpanom rasporedu našli vremena da nam pomognete u školskoj predstavi,» Dawnina nastavnica je rekla dok je s Buffy izbjegavala učenike koje su išli u suprotnom smjeru.

«Nije problem,» odgovorila je Buffy pogledom tražeći sestru po dvorani. «Uskoro će biti sve spremno, Xander je gotovo završio kulise, moje prijateljice Willow i Tara rade non-stop da dovrše kostime na vrijeme. Ako prođemo pokus bez problema bit ćemo spremni i prije vremena.»

«Dobro organizirate,» odgovorila je nastavnica klimajući glavom.

«Pa, sigurna sam da će vam Dawn spremno reći neke neugodne stvari o mojoj sobi koje se ne slažu s tim,» Buffy je rekla sa smiješkom prihvaćajući kompliment. U tom trenutku je prišla tema njihovog razgovora, obučena u bijelu plahtu u stilu toge i ukrašena sa lažnim zlatnim nakitom.

«Kako izgledam?» Dawn je upitala sestru okrećući se oko sebe da Buffy može dobro vidjeti kostim koji joj je napravila Tara.

«Najbolja Trojanska Helena dosad,» Buffy joj odgovorila nacerivši se sestri.

«Znam da ćeš biti zauzeta sa stvarima iza scene i slično, ali hoćeš li doći vidjeti djelove kad ja budem u predstavi?» Dawn je upitala Buffy namjestivši najbolji molećivi pogled koji je naučila od sestre.

Buffy se odjednom sjetila nečega kad je to Dawn rekla. Njena (sada njihova) majka omotana u toplu jaknu dok je gledala kako se Buffy kliže u natjecanju za koje se sada činilo da je iz drugog života. I još jedan prizor kako majka sjedi na školskim tribinama držeći zastavicu sa znakom škole i gleda kćer kako uspješno izvodi komplicirane plesne pokrete u školskom natjecanju navijačica u Buffyinoj prvoj srednjoškolskoj godini. Tuga je ispunila Buffy kad je pomislila kako bi Joyce sigurno voljela vidjeti Dawn kako glumi glavnu žensku ulogu u predstavi i kako će ona biti možda jedina učenica koja neće imati roditelja da je podržava iz publike.

Nasmješivši se da sakrije svoje melakonične misli, Buffy je posegla i promrsila sestrinu dugu kosu. «Dawnie, nema gdje radije bila.»


Izvadak: Samo nas dvije

Toliko mi nedostaje moja majka. Ne prođe dan da ne pomislim na nju na neki način. Dio mene se osjeća tako krivo, misleći da sam trebala provesti više vremena s njom, trebala sam se ponuditi da pomognom oko više stvari u kući. Tako se trudila da se pobrine za mene i Dawn. Nikad nije dopustila da osjetimo razvod, stres od svakodnevnog posla, probleme podizanja djece bez partnera.

Znam da vi Čuvari vjerojatno želite znati što mi je bilo najteže u životu. Vjerojatno očekujete da ću reći da je to kad me ubio Gospodar, borba sa demonskim gradonačelnikom ili poraziti božicu Glory, ali uz to što sam bila prisiljena poslati u pakao Angela sa dušom najteže mi je bilo pokopati majku.

Ponekad sam joj zamjerala. Zamjerala sam joj kako je reagirala kad je otkrila da sam Ubojica. Zamjerala sam joj činjenicu da se ponekad činilo da daje sve od sebe da mi upropasti život, ali mislim da znam zašto se tako ponašala. Gledam Dawn i želim da je svijet savršen za nju. Želim da zna samo za sreću, da joj se nikad ne slomi srce, da se nikad ne mora suočiti sa zlom u svijetu, da hoda ulicom neznajući što vreba u tami. Ipak reakcije moje majke su mi pokazale da neke od tih želja nisu racionalne i trudim se da ja ne povrijedim Dawn na isti način. Mojoj majci je sigurno bila noćna mora saznati da njena kćeri lovi opasna stvorenja, ali je s vremenom to prihvatila jer je znala da je to dio mene. Voljela bih da je još živa da joj mogu reći koliko to cijenim.

Zahvaljujem kome god tko je bio umiješan u stvaranju Dawn. Drago mi je biti starija sestra iako me ponekad tako naljuti da bi je najradije počupala. Lijepo je kad te netko treba, da netko ovisi o meni ne samo u smislu zaštite Ubojice nego na osjećajni i obiteljski način. Imam nekoga o kome se mogu brinuti. Mislim da bi mama bila ponosna na nas.



Zatvor nije bio kakav je Buffy očekivala. Zamišljala je prljave hodnike i sićušne ćelije, možda kao one slike Alcatraza iz povijesnih knjiga u osnovnoj. Ali ovaj zatvor je bio čist i uredan sa otvorenim prozorima kroz koje je prodiralo sunce. Osjetila je olakšanje što nije užasno, iako je znala da je bilo koji zatvor unatoč izgledu grozan sam po sebi. Malo joj je olakšalo savjest kad je znala da Faith proteklu godinu nije bila zatočena u ekvivalentu tamnice.

Duboko je udahnula kad je ušla u prostoriju gdje su posjetitelji mogli telefonski razgovarati sa zatvorenicima kroz debelo staklo.. Puls joj se ubrzao kad se počela brinuti kako će Faith reagirati kad je vidi, ali svejedno je krenula naprijed odlučna da nađe mir.

Faith nije mogla sakriti iznenađenje kad je ugledala Buffy. Buffy je sjela pred svoju sestru Ubojicu sa nesigurnim, ali prijateljskim smiješkom dignuvši slušalicu sa drhtavom rukom.

«Nisam očekivala da ćeš ikad doći ovdje,» rekla je Faith tiho u slušalicu, oči joj izgledajući prestaro za mlado lice.

«Trebala sam odavno doći,» Buffy je odgovorila jednako tiho progutavši da potisne knedlu koja joj se stvorila u grlu.

«Nije važno,» rekla je umorno Faith. «Sada si ovdje.»

«Kako si, Faith?» upitala je Buffy pitajući hoće li joj se grlo prestati stezati.

«Imam dobre i loše dane. Puno razmišljam i dosta toga je o tebi,» Faith je prošaptala promukla glasa. «Tako mi je žao, Buffy.»

»Nemoj,» rekla je Buffy ponovo progutavši. «Razumijem. Neću lagati i reći da me nije povrijedilo, ali i ja sam dosta razmišljala u zadnje vrijeme i mislim da razumijem.»

«Razumiješ?» rekla je začuđeno Faith.

Buffy ju je ignorirala umjesto toga stisnuvši slušalicu tako da je plastika buntovnički zaškripala. «Jesam li ti ikad pričala o Kendri?»

«Nisi,» odgovorila je Faith znatiželjna gdje to vodi.

«Bila je savršena Ubojica, san snova svakog člana Vijeća. Izbjegavala je dečke, nije imala prijatelje ni društveni život, sasvim je prihvatila svoj poziv i čitala je sve što su joj rekli. Prepala me prvi put kad sam je srela i ne samo zato jer me pokušala ubiti. Bila je sve što ja nisam bila i ispočetka sam se zbog nje osjećala kao manje vrijedna Ubojica,» Buffy je zastala i spustila pogled. «Tek sam kasnije shvatila da je bila prilično dobra prijateljica.»

«To zvuči poznato,» Faith je odgovorila shvaćajući što joj je Buffy htjela reći. «Pa osim onog dijela o dečkima i čitanju.»

Buffy se nasmiješila i opet digla pogled na Faith. «Pretpostavila sam da će biti tako, mislim zvučati poznato.»

«B, je li to znači da mi opraštaš?» Faith je skupila hrabrost da pita, glas joj izdavajući trag zamolbe.

«Opraštaš li ti meni?» Buffy je uzvratila pitanjem i nastavila kad je vidjela Faithin zbunjen izraz. «Što sam bila tako nesigurna kad si došla u Sunnydale, što nisam s tobom htjela dijeliti svoje prijatelje i obitelj, što te nisam sasvim prihvatila.»

«Opraštam ti,» istisnula je Faith, sada se i njene oči vlažno sjajeći.

«I ja tebi opraštam,» odgovorila je Buffy.


Izvadak: Mi smo Ubojice

Kad god se sjetim Kendre mrzim Vijeće Čuvara. Bila je lijepa, pametna, odana, a vi ste je istrgli iz obitelji kao bebu i isprali joj mozak. Toliko toga je propustila; svoj prvi ples, prvu simpatiju, prvi poljubac. Ta sjećanja ne bi mjenjala ni za što.

Ali ponekad mislim koliko joj je moralo biti lakše. Nije morala trpjeti kad joj je prvi put slomljeno srce, nije morala odlučiti je li ophodnja važnija od druženja sa prijateljima u Bronzu. Faith i ja smo drukčije, imamo slobodnu volju, nismo dopustile vama Čuvarima da mislite za nas, ali negativna strana je da se moramo suočiti sa posljedicama svojih odluka.

Faith i Angel možda misle da ne razumijem tamu koju su oboje iskusili iako u različitom razmjeru, ali razumijem. Ubijam stvorove svake noći, trčala sam za plijenom, napadala sam demone iz zasjede, čula sam krckanje kostiju kad bi im slomila vrat. Pokušavam misliti da to nije znak neke sadističke strane moje osobnosti. Mislim to ubijam demone, zar ne? Moram ih ubiti da spasim ljude. Ipak istina je da sam lovac. Unatoč plemenitosti mog poziva ili njegovoj svrsi, radi se o lovu i ubijanju.

Potreslo me kad sam u snovima vidjela Prvu Ubojicu. Bila je istinski grabežljivac, Ubojica do kosti. Ništa nije bilo važno osim lova. Ponekad noću usred borbe osjetim kako je to i straši me. Poslije me uvijek sram kao da je Drakula možda imao pravo da nisam puno drukčija od vampira koje ubijam. Oni ubijaju ljude, ja ubijam njih.

Faith i ja smo puno sličnije nego što ona misli.



«Dolazim u miru,» Buffy je rekla mašući bijelom maramicom. Srce joj se steglo kao i uvijek kad ga je vidjela ili osjetila u blizini. Bio je tako zgodan i tako poznat, kao da joj je srce signaliziralo mozgu da stvori sliku njene želje pred njom. Nasmiješio se svojim suptilnim smiješkom, njegove tamne, duboke oči bez riječi pokazujući kako mu je drago što je vidi.

Malo se nasmijao na njenu gestu i izvukao joj maramicu iz prstiju. «Ne treba ti to, Buffy.»

«Znam,» tiho je odgovorila suzdržavajući se da ne dotakne ruku koja joj se maloprije približila. «Dobro izgledaš,» završila je trudeći se da joj se tuga ne čuje u glasu.

«I ti isto,» Angel je odgovorio misleći kako je to blago rečeno. Kao i uvijek je bio zadivljen njenom ljepotom. Malo sunca se probilo kroz hotelski prozor rasipajući joj se na kosi u raznim zlatnim nijansama, čineći od nje viziju svjetla kakvom ju je uvijek smatrao.

«Kako si?» upitao je Angel sjećajući se sa tugom kad ju je zadnji put vidio, kako stoji nepomično iznad majčina groba, kad mu je rekla da ne zna kako će dalje. Želio je svom snagom da više nikad ne iskusi takvo nešto.

«Bolje. Još uvijek boli, ali snalazimo se,» iskreno je odgovorila znajući da će Angel odmah prozreti kroz 'Dobro sam' i 'Super sam'. Do dana danjašnjeg ju je čitao kao otvorenu knjigu.

«Razumijem,» rekao je i Buffy nije ni trenutka sumnjala u to. Angel je bio pun razumjevanja i bio je drag i pažljiv i mnogo toga od čega bi joj poskočilo srce kad god bi se sjetila. Bila je šteta što on to nije prepoznavao u sebi iako je njegova skromnost bila jedna od privlačnih osobina.

«Pišem knjigu,» Buffy je konačno izjavila nimalo iznenađena što nije prasnuo u smijeh kao Willow i Xander kad im je rekla. Angel je samo kimnuo, osmijeh jasnog ponosa mu se raširio na licu. «Vijeće Čuvara mi plaća za to. Žele znati...»

«Što te pokreće,» Angel je završio shvaćajući. «Genijalna ideja. Ti si najjača Ubojica dosad.»

«Ne osjećam se kao najjača Ubojica. Prvi put kad mi je Quentin Travers rekao da Vijeće želi shvatiti kako je ratniku, odmah sam pomislila da bi ti trebao pisati knjigu. Ti imaš osjećaj časti koji ja nikad neću postići,» Buffy je odgovorila proklinjući oči što opet suze i mute joj pogled.

«Nije istina,» rekao je Angel odmahujući glavom. «Ja sam u potrazi za iskupljenjem, ali ti Buffy, ti se boriš iz srca. Ima toliko toga što radiš što bi moglo i trebalo inspirirati druge. Uvijek si inspirirala mene. Svijet je bolji jer si u njemu.»

Suze koje su se skupljale su sada slobodno potekle Buffyinim obrazima.

«Znaš, stvarno mi je trebalo da to čujem,» tiho je rekla Buffy. Na trenutak ne mareći za proklestva, odvojenost ili čak tamu prišla mu je i stisla ga oko pasa u čvrstom zagrljaju.

«I za tebe vrijedi isto, svijet je bolji zbog tebe,» promrmljala mu je u košulju, trljajući obraz o njegova prsa, nadajući se da će shvatiti da je rekla istinu.

Neko vrijeme su se držali jedno drugog, dvoje toliko zaljubljenih da bi se mogli utopiti, ali uskoro se stvarni svijet upleo u tihi zagrljaj, kao i uvijek.

«Mogu li pročitati knjigu kad je završiš?» tiho je upitao Angel, nježno prelazeći prstima po njenom obrazu, diveći se toplini koju je osjećao.

«Naravno,» odgovorila je Buffy brišući oči. «Tebi ću je prvom poslati.»


Izvadak: Zaljubljena Ubojica

Uvijek ću ga voljeti. Već davno sam to shvatila i jednako je istina kao i onda. Mislim da mi je možda suđeno da ga volim. Više nije važno što je otišao ili što bijemo istu bitku u različitim gradovima i zbog različitih razloga. Važno je da sam ja, Buffy Summers voljela potpuno, istinski i bez suzdržavanja i nosit ću to sa sobom do kraja života. Volim ga toliko da boli, kao da je netko uzeo iglu i zaboo mi je u srce, ali živimo odvojeno jer moramo i jer još nije vrijeme da budemo zajedno.

Nemojte me krivo shvatiti, funkcioniram bez njega. Svoja sam osoba. Ipak uvijek postoji dio moje duše koji poseže za njim. Mislim da smo oboje trebali naučiti da smo individualci. Prije kad smo bili zajedno, pogotovo kad se vratio iz pakla, bili smo previše ovisni jedno o drugom. I previše ranjeni tragedijom i strahom što bi se opet moglo dogoditi da bi se mogli zajedno zaliječiti. Možda bi bilo drukčije da su i drugi pomogli ili nas više podržavali, ali i oni su bili ranjeni i nisu razumjeli. Nije važno, ne možemo promjeniti prošlost. Sada znam zašto je Angel otišao iz Sunnydalea i razumijem. Uskoro ću mu to morati reći. Odlično se snašao, tako mu dobro ide i zbog toga sam tako ponosna na njega.

Teži za ljudskošću, hrabro se bori svaku noć da spasi duše nadajući se da će jednog dana zaslužiti iskupljenje. Pitam se shvaća li Angel da već pokazuje više ljudskosti nego većina ljudi. Sjećam se jedne fraze koju sam pročitala kako smo bića koja su više od skupa svojih djelova. To posebno vrijedi za Angela. Možda pije krv i skriva se od sunca, ali on pomaže ljudima, doseže ih i nema mnogo sličnih stvorenja. On je moj uzor, moj osobni junak, tako se teško bori da nadjača sjenu užasne prošlosti. Jednog dana ću mu morati i to reći.

Znam da se Vijeću nije sviđala naša veza. Ubojica zaljubljena u vampira, mora da vam je bilo šokantno. Ali shvatila sam da nas ne definira što sam ja Ubojica, a on vampir. Ja sam Buffy, on je Angel i mi smo dvije duše koje se vole i to je tako. Shvatite to kako hoćete. Nikad se neću ispričavati što volim Angela. Tješi me da je on tamo vani i bori se u noći kao i ja, dvoje ratnika koji se trude preživjeti. Nikad neće biti nekoga poput njega.



Buffy je ravnodušno gledala kuću preko puta. Tu je živjela prije samo šest godina, ali činilo joj se tako davno kao da se radi o drugom životu. Sjećala se kad je na Noć Vještica tu skupljala slatkiše držeći očevu ruku, sjećala se kad je oderala koljenu kad je pala sa bicikla, rolanja uz majku dok je džogirala. Nije više bila malo dijete koje gleda na svijet sa naivnim idealizmom, sad je starija, zrelija i nije bilo povratka. Sa uzdahom se okrenula i otišla sjetivši se da se mora vratiti u Sunnydale na vrijeme da pokupi Dawn iz škole.

Zadnje sjećanje je izronilo na površinu dok se vozila iz ulice - tek pozvana petnaestogodišnja Buffy omamljena ide prema svojoj kući.

«Ja sam odabrana, Ubojica vampira... Što je ono Ubojica?»


Zadnji izvadak:

Konačno sam shvatila što je Ubojica. Ubojica je osoba, kćer, prijateljica, sestra i ljubavnica. Ona voli, osjeća, misli i slijedi svoje srce. Voli hrskavi maslac od kikirikija i miješa sok od naranče i ananasa. Nije naučila voziti dok nije navršila osamnaest i ako ima lijepu svoticu novca može opustošiti trgovinu.

Ona je žena.

Ona je jaka.

Ja sam ona.

kraj



Post je objavljen 25.08.2007. u 01:37 sati.