Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/buffyiangel

Marketing

Ta gripa

Image Hosted by ImageShack.us





































Vrijeme radnje nakon kraja obje serije iako nema baš spoilera (samo par nejasnih).

Kategorija: future fic, fluff nakon Angelovog shanshua


Ta gripa
(That Flu Thing)
by Kristi Allen


Ukratko: Fluff sa ljudskim Angelom. Napisano za Buffy Survivor, a zadane riječi su bile deka, sapun i maramica
Predikat: PG


«Umirem.»

Smiješak mi zateže rubove usana dok ga pokušavam zatomiti. «Ne umireš i ako malo bolje razmisliš o tome, vjerojatno se ne osjećaš ni slično umiranju.»

«Razmislio sam i gore je od umiranja.»

Njegovo durenje je neodoljivo. Nisam navikla na tu njegovu stranu malog dječaka i zahvaljujem Višim Silama što mi je dozvoljeno da budem tu i to vidim. Sklupčam se na krevetu uz njega. «Angele, srce, to je samo gripa. Ljudi ih stalno dobivaju.»

«Bolje da se udaljiš od mene. Čuo sam kako Giles gunđa da je vrlo zarazno.»

I dalje mrštenje.

«Ubojica ovdje, otporna na većinu gripa, prehlada i sličnih ljudskih nedaća.... sviđa ti se moja nova riječ? To je gilesovska riječ.» Priljubim se bolje uz njega. Apokalipse, božice, sudbina i ocean nas nisu mogle zadržati odvojene, neću dopustiti da me nešto glupo poput gripe odvoji od njega.

«Onda želim to vratiti.»

«Što vratiti?» pitam odsutno, razmišljajući o svemu što smo morali izdržati da dođemo do tog trenutka.

«Moju ljudskost.»

Jako ga udarim u ruku.

«JAO! Umirem ovdje, a ti doprinosiš!» Uzvikne trljajući ruku.

«Da nisi - nikad - više izrekao te riječi. Ne znaš tko sluša, komu je dosadno i sluša. Povuci to, ne TO, to što si rekao.» Ledeni val straha me preplavi. Dignem se u sjedeći položaj i gledam po sobi, pognutih leđa, spremna za borbu za svaki slučaj.

«Oprosti. Volim svoju ljudskost. Obožavam i cijenim svoju ljudskost. Nikako ne želim ostati bez toga. Volim biti čovjek.» Angel ima taj pokajnički izraz koji već dugo nisam vidjela. Znam da je to zato jer vidi koliko sam uplašena.

«Jesi li sad sretna?» pita me omotavši prste oko mog zapešća i povlačeći me natrag na krevet uz sebe.

«Bit će dovoljno.» Sad se ja durim. Samo se bojim. Moji snovi se znaju raspasti kad najmanje očekujem. Čuvam ovaj san bolje od Fort Knoxa. Na to se namrštim. «Koliko je dobro čuvan Fort Knox? Znaš čak i ne znam točno što je to. Znam da je nešto sa vojskom...»

«To je vojna baza u Kentuckyu. Većina zlata SAD-a je pohranjeno ondje.»

Znala sam da će to znati. On je Angel, živuća enciklopedia povijesti. «Znači stvarno je dobro čuvano?»

«Rekao bi da je.»

«Pa to je tako... vojska i zlato? Počet ću čuvati ovaj san bolje od toga i bolje od onoga u Engleskoj što čuvaju oni tipovi.»

Na to se Angel nasmiješi. «Misliš na kraljicu?»

Slegnem ramenima. «Ili znaš, njene stvari.»

«Koji san?»

«San da si čovjek.»

«Buffy, to nije san. Jesam čovjek. Imam kugu kao dokaz,» ponovo gunđa.

Nasmijem se. «Nemaš kugu. To je gripa, ponovi sa mnom. Gripa. Kao grupa samo sa 'i' umjesto 'u'. O! Skoro sam zaboravila. Donijela sam ti stvari za bolje osjećanje.»

«Stvari za bolje osjećanje? Kao pištolj da ga prislonim na glavu ili nešto što će me nokautirati do sljedećeg tjedna?»

Zvuči stvarno jadno i to budi mamu u meni... dobro, budući da razmišljam hoću li se zaraziti ako ga zaskočim možda ne mamu... Zločestu bolničarku?

«Nema nokautiranja, tako se ne bi mogao zabaviti jer si bolestan.»

«Bolest može biti zabavna?» mrmlja i pogađa me jednim od onih pogleda koji tjeraju demone u bijeg.

«Aha i doći ćemo do toga. Prvo stvari za bolje osjećanje.» Posegnem uz krevet i uhvatim veliku kesu.

«Ovo je oprema za gripu. Puna je stvari od kojih će ti sigurno odmah biti bolje.» Posegnem unutra i izvučem mekanu, čupavu, tamnocrvenu deku. Raširim je i prekrijem ga. «Dawn kaže da se od mucaste deke osjeća manje ljigavo.»

Sljedeće su maramice - one mirisne sa losionom. «Za šmrcavi nos od Willow.» Stavim ih na noćni ormarić.

Onda izvadim desetak stripova X-men. «Od Xandera, kune se u njih i Willow je potvrdila da ju je tjerao da mu ih čita satima kad god je bio bolestan.»

«Xander mi pomaže? Jesi li sigurna da mi od toga neće biti gore?»

Nacerim mu se. «Ne mrzi te.... mnogo. Sada kad si čovjek i ne odlaziš... više si na listi Dobro za Buffy nego Loše za Buffy.»

Uzvrati mi smiješak. «Drago mi je da sam prešao na drugu listu.»

Izvadim sljedeću stvar iz kese. To je zatvorena plastična posuda puna finoga za jesti.
«Od Gilesa domaća pileća juha sa tjesteninom - provjereni lijek za gripu.»

Hrana mu privuče pažnju. Angel obožava hranu otkad je postao čovjek. «Jesi li sigurna da ima dovoljno?» pogledava posudu.

Zasmijuljim se. «Naređeno mi je da je ne smijem ni taknuti. To je samo za bolesnike. Još je jedna stvar...»

Posegnem do dna i izvučem knjigu koju sam kupila. Dam mu je. «Gunn mi je rekao da si izgubio većinu knjiga kad se srušio Wolfram i Hart. Nije prvo izdanje ni stoto izdanje, samo izdanje iz knjižare.»

«San ljetne noći.»

Taj osmjeh je vrijedan četrdeset i pet minuta koje sam provela u knjižari pokušavajući odlučiti kojeg Shakespeara da kupim.

«Ova mi je njegova omiljena. To je komedija slučajnosti, puna fantastike i snova.» Angel tako prelazi rukom preko korica da sam gotovo ljubomorna dok ne uperi taj pogled u mene. Volim kako me Angel gleda, kao da sam nešto nadragocjenije u sobi.

Potapše krevet uz sebe. Uvučem se pod njegov mucasti pokrivač i ponovo se udobno priljubim kraj njega. «Hoćeš li mi čitati?»

Nacerim se. «Moram raditi što bolesnik želi. To je bar Dawnino pravilo za bolesnike.»

«Znaš, ta gripa... nije tako loša,» kaže sa smiješkom.

Ima pravo... nije loša.

kraj


Post je objavljen 25.08.2007. u 01:29 sati.