Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/buffyiangel

Marketing

Excedo inferi (3. ep. : II.)

Image Hosted by ImageShack.us


Mogući nepoznati pojmovi:

- Cordelia Chase, kraljica Sunnydaleske srednje - sa ovim se naravno misli na njenu popularnost, a i titulu koju je dobila na jednom školskom plesu
- Xander Harris, kralj kretena - zapravo je Xander jednom sam sebe tako nazvao u seriji, ali ovdje se vjerojatno znači da ga ostali iz škole smatraju šmokljanom tj. nepopularnim
- novak - prijevod za 'fledgling', doslovno prevedeno žutokljunac; u biologiji, ptica koja je tek naučila letjeti. Ovdje označava vrlo mladog vampira - od nekoliko dana ili tjedana do nekoliko mjeseci.



Excedo inferi
by Philip S.

3. ep. : Novi prijatelji, novi neprijatelji, novi problemi



4. dio

Willow se čudno osjećala.

Ne, ispravila se, sam osjećaj nije bio toliko čudan. Bilo je čudno da se tako osjeća baš u tom trenutku. I na baš tom mjestu. Nikad se nije tako osjećala na tom mjestu.

Stajala je pred velikim glavnim ulazom Sunnydalske srednje škole i nije htjela ući. To je bio prvi dan škole nakon dugog ljeta i tada je obično bila uzbuđena. Willow je oduvijek bila štreberica i bila je ponosna na to uvjerena da štreberi, a ne kuleri kasnije uspiju u životu.

Da, Willow je uvijek voljela prvi dan školske godine. Ustala bi mnogo ranije nego što treba, spremila torbu, provjerila da su joj sve olovke naoštrene i skakutala po kući dok joj sat konačno ne bi pokazao da je vrijeme da krene.

Kad je kod toga taj dan bi je ove godine trebao posebno veseliti. Sada je četvrtašica, ima samo još jednu godinu do mature. Konačno je mogla s visoka gledati niže razrede jer je ona smjela napustiti školski kampus za vrijeme ručka, a oni nisu. Da, to je trebao biti odličan dan. Samo što nije bio.

Ustala je ranije, spremila torbu, naoštrila olovke, ali nije bilo skakutanja. Baš nimalo. Bio je to neskakutavi dan za Willow.

Mnogo toga se promjenilo. Ući će unutra i tamo neće biti njena najbolja prijateljica. Buffy je izbačena iz škole i s obzirom da je sad otprilike trideset godina prestara za to, vjerojatno se neće ni vratiti. Više nikad neće zajedno učiti ili raditi pokuse na satu kemije. Buffy je nikad više neće pogledati potpuno zbunjeno dok joj Willow pokušava objasniti trigonometriju.

Njen najbolji prijatelj će biti ondje, ali ga ne želi vidjeti. Kad su prošli put razgovarali jasno mu je rekla da je on sad na potezu. A sljedeći potez je bio da se ispriča Angelu.

Xander dosad nije povukao potez.

Sva sreća da će tamo biti Oz. Uvijek se moglo računati na njegovo bezizražajno lice i mali osmjeh. Bože, kako je voljela taj osmjeh.

Naravno, Giles će biti u knjižnici, ali vjerojatno će i on biti loše raspoložen. Prošla dva tjedna je izgubio mračni izraz gubitka i očaja koji je nosio cijelo ljeto da bi ga zamjenila zabrinutost. Zabrinutost za Buffy, zbog onoga što je postala ili što bi mogla postati.

Nikad nije ništa rekao, ali Willow je znala da je ljut na Buffy zbog njene nagle odluke. Razumio ju je, ali svejedno je mislio da je učinila nešto vrlo glupo i neodgovorno prije tri mjeseca. Ili prije trideset godina za Buffy.

Odmahnula je glavom. Sad nije bilo vrijeme za razmišljanje o tome, zar ne? Sada je morala razmišljati o testovima, domaćem radu, ocjenama i...

«Willow!» netko ju je zazvao.

Cordelia se približavala hodnikom sa veselim izrazom. To je na trenutak živciralo Willow. Kako se usuđuje biti sretna kad je sve tako zbrkano. Onda se sjetila da je Cordelia cijelo ljeto bila izvan grada na skijanju u Aspenu.

Vjerojatno ne zna što se događa.

«Drago mi je da te vidim, Willow,» rekla je živahno kad je zastala pred njom. «Kakvo ti je bilo ljeto?»

«Ljeto? O, ljeto je bilo dobro. Onoliko koliko je moguće.»

Cordelia se uozbiljila. «Da. Ono kad je Buffy otišla u pakao. Oprosti. Skoro sam to uspjela zaboraviti.»

Willow se dotad već naučila na Cordelijin netaktični način govora pa se nije uzrujala. Ipak ju je sasvim iznenadilo Cordelijino sljedeće pitanje.

«Kako je Xander?»

Kako je Xander? Kako da odgovori na to? Naravno, Cordelia je znala što je Xander učinio prije tri mjeseca. Ispočetka je bila ljuta kao i ostali, ali oprostila mu je kad je pokazao iskreno žaljenje. Onda je otišla u Aspen i tako nije znala što se poslije dogodilo.

Nije bila raspoložena za dugu priču pa je Willow odlučila usvojiti Cordelijin način govora za danas.

«Kako je? Pa do prije dva tjedna je davao sve od sebe da se ubije, svake noći loveći sam vampire. Ali to je bilo prije nego su se Buffy i Angel vratili iz pakla. Sad su opet ovdje i Buffy je bijesna na njega zbog onoga što joj je učinio. S druge strane Xander je bijesan na Angela jer je morao Buffy napola pretvoriti u vampira da bi mogla preživjeti u paklu pa ga je izvrijeđao nakon čega mu je Buffy zamalo otrgla glavu. To je bilo prije dva tjedna.»

Cordelia ju je par minuta samo nijemo gledala raširenih očiju. Willow je nekako bila malo ponosna što je Cordelia Chase ostala bez riječi zbog nje.

«Oh,» samo je rekla Cordy. «A što se još dogodilo?»

Willow je odmahnula glavom. Izgleda da će ipak morati sve ispričati.

*

Xander zapravo nije znao zašto je danas u školi. Nikad je nije previše volio i nakon svega što se dogodilo prošle godine samo je bila mjesto neugodnih uspomena.

Koliko puta je zamalo poginuo u toj zgradi? Mora biti bar pet ili šest puta, možda i više. Stvarno je izazivao sreću vraćajući se.

Jedino pozitivno čega se mogao sjetiti je da će mu škola možda odvratiti misli koje su ga opsjedale. Ponekad se osjećao glupo i sitničavo zbog stvari koje je učinio i izrekao prije otprilike dva tjedna.

Nažalost to je bilo nadjačano drugim mislima. Mislima o tome kako čudovište šeta naokolo u ljudskom obliku, gad koji je trebao odavno umrijeti, a ipak mu je bilo dopušteno da živi iako je tisuću puta zaslužio smrt.

Angelu je dopušteno da živi nakon onoga što je učinio Buffy. Nakon što ju je pretvorio u čudovište poput sebe.

Willow mu je rekla cijelu priču. Rekla je da Angel nije imao izbora. Buffy bi bila mrtva da to nije učinio. Baš. Imali su samo njegovu riječ za to. Pa njegovu i Buffyinu, ali s obzirom što je Buffy postala nije joj previše vjerovao. Ovisna je krvi gada. Tko zna što je spremna učiniti da dobije fiks?

Njegovo gađenje prema smjeru vlastitih misli ih nije zaustavilo. Nije si mogao pomoći. Da, osjećao se krivim što je uzrokovao da je Buffy otišla u pakao sa Angelom. On je trebao sam otići i ostati tamo, a ne povući nju sa sobom.

Dobro, nije ju povukao. Bar ne fizički. Otišla je s njim svojom voljom. Kako djevojka poput Buffy može voljeti nešto poput njega? Nije bilo u redu. Nije bilo pošteno.

Odlično! Zasad mu škola nije uspjela odvratiti pažnju od misli ni pet minuta.

«Xandere!»

Okrenuo se i vidio da mu prilazi Cordelia. Dobro, možda dan nije sasvim propao. Ne bi to nikad priznao, ali Cordy mu je jako nedostajala. Nakon događaja u vili ona ga je jedina djelomično podržavala. Prva je pokazala suosjećanje.

Sada mu je stvarno trebalo malo suosjećanja.

Cordelia je otišla pravo do njega i snažno ga pljusnula. Xander je uzmakao držeći se za brideći obraz.

«Hej!» uzviknuo je. «Zašto je to bilo?»

«Ako ne znaš onda si veći idiot nego što sam mislila, Xandere Harris!»

Ponovno mu se približila na neugodnu blizinu.

«Znaš, kad si rekao što si učinio pomislila sam: Bože, kakav si nezreli idiot još uvijek. Ali onda sam mislila da si nešto naučio iz toga. Da ćeš možda konačno odrasti.»

«Cordy...» pokušao je doći do riječi.

«Da mi više nikad nisi govorio Cordy!» rekla je ljutito sa rukama na bokovima. «Willow mi je rekla sve što se dogodilo kad su se Buffy i Angel vratili. I znaš što? Shvatila sam dvije stvari o tebi, Xandere. Prvo: Još uvijek si nezrelo derište koje ne može razumno razmišljati ni da mu život ovisi o tome. I drugo: Još uvijek sliniš za Buffy.»

Uzmaknuvši korak zgađeno ga je pogledala.

«I to su dvije stvari koje neću trpjeti kod svog momka. I tako se smatraj nogiranim, Xandere! Prije dva tjedna.»

Naglo se okrenuvši da ode zastala je i nešto izvadila iz torbice.

«I vraćam ti ovo!» Bacila mu je u lice ogrlicu koju joj je poklonio prošle godine.

Trenutak kasnije je više nije bilo i Xander je ostao sam i zbunjen među znatiželjnicima koji nisu imali pojma što se upravo dogodilo. Osim činjenice da je skandalozna veza između Cordelie Chase, kraljice Sunnydaleske srednje i Xandera Harrisa, kralja kretena službeno gotova.

A to je bila odlična tema za tračanje.

5. dio

Na Faithinu drugu noć u Sunnydaleu, ona i Buffy su zajedno otišle u patrolu. Buffy se nije htjela boriti uz nekog tko nije Angel, ali složila se sa Gilesom da će tako možda navesti Faith na razgovor o događajima u Bostonu.

Također je imala osjećaj da Giles tako želi provjeriti može li se ona boriti (ili možda uopće živjeti) bez prisutnosti svog vampirskog ljubavnika. Pokušavao je to prikriti, ali znala je da ga brine ekstremna povezanost nje i Angela.

«Radim ovo tek par mjeseci,» Faith joj je rekla dok su hodale grobljem, «ali više ne mogu zamisliti život bez toga. Tako je cool!»

«Da, cool.» Znala je da će morati razgovarati s Faith da nešto izvuče iz nje. Ignorirala je to, uglavnom jer joj je Angelova prisutnost toliko nedostajala da joj je bilo teško misliti o nečem drugom. Trideset godina su bili zajedno gotovo bez stanke.

«Ne zvučiš baš oduševljena gažom, prijateljice.»

«Faith, prije dva tjedna sam se vratila iz pakla pa oprosti što nisam oduševljena 'gažom' zbog koje sam završila tamo.»

Na trenutak joj se činilo da vidi trag susjećanja na Faithinom licu, ali nestao je kao što je došao.

«Kako hoćeš!» Faith je gledala oko sebe tražeći vampire. «Misliš da će noćas biti akcije?»

Buffy je bila zahvalna što je Faith naizgled sasvim zaboravila 'tipa' kojeg je vidjela prošle noći. Ili možda je samo preokupirana razmišljanjem o Kakistosu i o tome slijedi li je. Buffy nije bila sigurna kako su joj se osjetila promjenila zbog Angelove krvi, ali demonska sila koju je nosila sa sobom je gledala Faith kroz njene oči i vidjela samo jedno.

Uplašeni plijen.

«Giles mi je rekao da je bilo mirno cijelo ljeto,» rekla je Buffy pažljivo birajući sljedeće riječi dok je pozorno gledala Faithino lice. «Naravno, to će se brzo promjeniti ako Kakistos dođe ovdje.»

Faithina reakcija je bila jedva primjetna, ali nije promakla Buffy.

«Super,» rekla je Faith uspjevajući zvučati ushićeno. «Još vampira za prašenje.»

Kao na poziv nekoliko članova prije spomenutih je iskočilo ispred njih cereći se sa vampirskim licima.

«Hrana,» jedan je siknuo.

«Prašina!» Faith je izvukla kolac iz jakne. Buffy ništa nije dobacivala, samo je izvukla mač iz skrivenih korica na leđima. Držala je oružje ispred sebe jedva potisnuvši neljudsko režanje koje je osjećala u grlu.

«To je baš opako,» rekla je Faith kad je vidjela Buffyin mač. «Zašto ja nisam dobila takvog?»

Buffy nije gubila vrijeme na odgovor pojurivši na prvog vampira, zamahujući mačem u širokom luku koji mu je zamalo odsjekao glavu. Stvor se uspio odmaknuti u zadnji tren i samo dobio duboku posjekotinu preko prsa.

«Krvavo,» uzviknula je Faith i sama se bacujući u borbu.

Buffy je na trenutak pomislila kako se promjenila od zadnjeg puta kad je sama patrolirala sunnydalskim grobljima. Prijašnja Buffy se šalila i rugala bez kraja. Vampir koji bi se dao lako sprašiti je bio gubitnik i ona bi mu to jasno rekla čim bi se prestala žaliti što većina koristi replike iz petparačkih filmova kao što su 'Sad ćeš umrijeti!' ili 'Pripremi se za smrt, Ubojice!'.

Više nije bila ta Buffy.

Dva vampira su brzo našla kraj na oštrici njenog mača, glave se u zraku pretvarajući u prašinu zajedno sa obezglavljenim tijelima. Tek kad više nije bilo protivnika u njenoj blizini sjetila se da nije sama sa neprijateljima.

«Faith?» Osvrnula se kad nije odmah vidjela djevojku.

«Reci mu da ga se ne bojim,» čula je kako netko viče iza obližnjeg nadgrobnog kamena. «Reci mu da me ne može uplašiti! Ne mene!» Svaka druga ili treća riječ je bila popraćena udarcem šake u meso.

Buffy je polako obišla nadgrobni kamen i ugledala Faith. Druga Ubojica je sjedila na vampiru i udarala ga šakama u lice koje je već bilo smrskano i krvavo.

«Kakistos me neće uhvatiti!» U Faithinim očima su bile suza, a lice joj je bilo iskrivljeno od bijesa. «Ne bojim ga se!»

Taj prizor je Buffy podsjetio na nešto slično što se dogodilo prije mnogo godina.

*

Buffy nije znala koliko dugo su bili u četvrtom krugu. Spavanje je postalo luksuz i beskonačni dani nakratko prekinuti rijetkim odmorima su se stapali sve dok nije sasvim izgubila osjećaj za vrijeme. Možda je prošla jedna, možda nekoliko godina. Nije znala.

Ipak se činilo da su pri kraju putovanja. Ili barem tog dijela putovanja.

«Odavde vidim sivu ravnicu,» Angel joj je prošaptao, gledajući iz njihovog zaklona svojim nešto oštrijim očima. Sjedili su među stotinama sjena. Svi su bili obučeni u prnje svjesni samo zdjela sa rižom ispred sebe. Zdjele koje su bile kod ljudi na brdu nasuprot prije samo par trenutaka.

«Ovo izgleda kao mjesto na početku kruga,» Buffy mu je uzvratila šapatom. «Jesi siguran da se nismo negdje okrenuli?»

Jedva je uspjela ne pokazati očaj u glasu. Samo ne to! Da su toliko dugo išli samo da bi shvatili da su išli ukrug, da moraju sve to proći isponova. Nije bila sigurna bi li imala volje da ide dalje.

«Nismo!» Sigurnost u Angelovom glasu je malo pomogla. «Kad smo ušli brda su bila sve viša. Ovdje su sve niža prema naprijed. Siguran sam da je ovo izlaz. Peti krug je iza ravnice.»

Buffy uopće nije bilo briga za peti krug. Samo je htjela izići iz četvrtog. Izaći iz svog tog jada i potpune bespomoćnosti koji su je prekrili poput teškog mokrog prekrivača iz kojeg se nije mogla izvući. Nije mogla ništa učiniti da pomogne tim ljudima, baš ništa. Kad je pokušala kazniti mučitelja samo je pogoršala situaciju.

«Izađimo onda!»

«Put izgleda čist.» Ništa nije stajalo između njih i izlaza. Nitko osim mrtvih, a oni ih neće zaustavljati. Bili su prezauzeti zavideći jedni drugima na hrani koju nitko od njih nije mogao jesti.

Buffy se samo nadala da će moći zaboraviti to mjesto.

Čvrsto se držeći za ruke su jurnuli prema rubu kruga. Jedva su pretrčali stotinjak metara kad se zemlja počela otvarati.

«Ne!» kriknula je Buffy odmahujući glavom. «Ne sad!»

«Nastavi trčati!»

Kosturi su izranjali iz zemlje po cijelom brdu, truli leševi su im se sklapali pred očima. Odvratno meso se obavijalo oko izbjeljenih kostiju, iskežene lubanje prekrivene mrtvom kožom su im se cerile kad su ih počeli progoniti.

«Uspjet ćemo!» Angel ju je povukao kad su joj koraci posustali.

Zemlja je prsnula pred njima izbacujući još trulih ratnika. Neki su nosili oružje, bojne sjekire i mačeve, ostali su ih napadali golim rukama. Angel nije usporavao. Leševi su izgledali zastrašujuće, ali pojedinačno nisu bili velika prijetnja. Raspadali se se pred jednim solidnim udarcem.

Samo što nisu htjeli ostati raspadnuti. Opet su se sastavljali u par sekundi i opet kretali u napad. I uvijek ih je bilo na stotine.

«Idi ravno kroz njih!» Angel je pustio Buffyinu ruku jer su im trebali svi udovi za borbu. «Neće nas pratiti kad izađemo iz kruga!»

Buffy je htjela pitati kako može biti siguran, ali bilo je prekasno za pitanja. Potrčali su u prvu liniju ratnika zabivši se u njih, jedva usporavajući dok su ih razbijali na komadiće. Ali bilo ih još toliko. Tako mnogo.

«Ne usporavaj!» doviknuo joj je Angel, kršeći još čudovišta na komadiće i istovremeno gledajući prema njoj.

Bilo ih je toliko, pritiskali su je sa svih strana. Koliko dugo su je ta čudovišta gonila, ne dajući im ni trenutka predaha? Buffy ih je čak vidjela u košmarima u par sati sna na koje ju je Angel prisiljavao svako toliko. Nisu je htjeli ostaviti na miru ma što učinila.

Jednostavno nisu htjeli otići.

«Nećete me zatočiti ovdje!» Nešto je puklo u Buffy i provalio je čisti, životinjski bijes. «Ne bojim se!»

Razdirala je kosturske ratnike sa žestinom koja bi je uplašila da je bila pri sebi, svaka nacerena lubanja samo još jedan cilj za njen bijes. Šake i noge su ih razbijale na komadiće brže nego su se mogli sastaviti, uhvaćen mač je brzo pridodan u njen arsenal. Hrđava oštrica je lomila kosti, razdirala meso.

«Nećete me uhvatiti!» Suze su joj zamagljivale vid, ali nije ga trebala. Bili su svugdje oko nje. «Neću vam dopustiti da pobjedite!»

«Buffy!» Angelov glas je dolazio iz velike daljine ne probijajući grimiznu omaglicu koja ju je okružila. Samo je znala da ima još neprijatelja za uništiti, zgnječiti ih u komadiće da je više ne mogu povrijediti i proganjati u snovima.

«Nećete pobijediti!»

Najedanput je nastao prazni prostor, nisu je okruživali neprijatelji i Buffy je gotovo pala kad je ponestalo meta. Ruke su je uhvatile i poznata prisutnost ju je spriječila da napadne još jednog mogućeg neprijatelja.

Angel ju je bez riječi prebacio preko ramena i potrčao. Buffy se nakratko odupirala, bijes želeći razderati još neprijatelja, ali je prestala kad joj se pogled razbistrio i vidjela je od čega bježe. Cijelo brdo iza njih je bilo prekriveno kostima i trulim mesom i većina se kretala da se ponovo spoji. Iz krša kojeg je ostavila za sobom će u nekoliko sekundi opet ustati vojska i morali su pobjeći dok su mogli.

Grimizna omaglica se raspršila i Buffy je počela jecati.

Nekoliko trenutaka kasnije Angel je stao i nježno je spustio na zemlju. Stajali su na sivoj ravnici koja je razdvajala krugove pakla. Okrenuli su se. Stotine ratničkih kostura su stajali pedesetak metara dalje i zurili u njih ne približavajući se.

Buffy je obrisala obraze i progutala nekoliko puta dok nije našla glas.

«Kako... kako si znao da nas neće pratiti kad izađemo iz kruga?»

Njegovo ubrzano disanje je govorilo da je potresen koliko i ona s obzirom da uopće nije morao disati. Malo joj se nasmješio.

«Nisam znao.»

Buffy je dugi trenutak samo gledala u njega ne vjerujući što je čula. Onda je prasnula u smijeh.

«Ti... ti nisi... nisi znao,» jedva je izgovorila kroz napade smijeha. «Nisi znao.»

«Nisam,» ponovio je stavljajući joj ruke na ramena.

Buffyin smijeh je prešao u jecaje i Angel ju je zagrlio dok je plakala. Nije znao koliko su bili ondje, koliko dugo su morali biti na oprezu svake sekunde, gotovo stalno bježeći da spase goli život.

Nije bilo važno. Uspjeli su proći taj dio pakla. Još pet krugova je bilo ispred njih, ali mogli su čekati.

Spustio se na zemlju s Buffy u zagrljaju, njegove suze olakšanja se pridružujući njenima. Možda je gore ono što ih je čekalo. Vjerojatno je tako, ali na trenutak su bili na sigurnom. Na sigurnom da izbace iz sebe sve što su morali potiskivati zadnjih mjeseci, godina, koliko god da je trajalo.

Za njih je to bilo poput komadića raja.

*

Buffy je uzdahnula i brzo odrezala glavu vampiru kojeg je Faith još tukla, gledajući kako se pretvara u prašinu pod njom. Druga Ubojica je podigla pogled, mutne oči je ljutito gledajući.

«Zašto si to učinila? Imala sam ga pod kotrolom.»

Buffy ju je samo gledala. Sada je bilo jasno da Faith treba pomoć. Pitanje je bilo kako će joj Buffy pružiti tu pomoć. U paklu su se ona i Angel mogli osloniti jedno na drugo znajući da će ih onaj drugi uvijek pridržati ako posrnu.

I Faith je trebala nekog takvog. Buffy samo nije bila sigurna da ona može biti ta osoba za nju nakon življenja trideset godina bez ikakvog ljudskog društvenog kontakta.

Vjerojatno ne može.

6. dio

Vampir po imenu g. Trick je s nešto opreza prišao svom poslodavcu. Kakistos mu je dobro plaćao za njegove usluge, ali to nije mijenjalo činjenicu da je stari vampir nepredvidljiv, nasilan i sklon otrgnuti glavu glasnicima loših vijesti.

Što bi moglo biti problem s obzirom što mu je Trick došao reći.

«Imate li što o našoj Ubojici, g Trick?» Kakistos je digao pogled sa mjesta gdje je sjedio u mraku jednom rukom stalno gladeći i dodirujući ožiljak koji mu je išao jednom stranom lica, preko njegovog osljepljenog oka. Druga je bila stegnuta u šaku malo drhteći.

«Imam dosta toga,» Trick je odgovorio, za svaki slučaj sjedajući u stolicu izvan njegovog dohvata. «Jeste li čuli za glasinu da sada postoje dvije Ubojice vampira?»

«Ne zanimaju me tračevi, g Trick,» Kakistos ga je prijeteće pogledao. «Zanima me samo jedna Ubojica.»

Trick je kimnuo. «Faith je ovdje u Sunnydaleu. Jedan naš doušnik ju je vidio sinoć.»

«Odlično.»

«To nije sve. Također je rekao da se borila uz drugu djevojku. Po izgledu se čini da je to Ubojica koja je navodno poginula prije četiri mjeseca u borbi protiv Angelusa.»

Tricku je bilo drago što Angelusa više nema. Samoprozvani Pošast Europe je imao reputaciju zbog koje su ga se i drugi vampiri bojali. Također su bile glasine da je pokušao izazvati kraj svijeta. To se g. Tricku nije sviđalo. Prilično mu se sviđao svijet kakav jest i mnoge prilike koje je pružao pametnom poslovnjaku.

«Hoćeš reći da se Ubojica vratila iz mrtvih?» Kakistos je zvučao kao da ga sam koncept nasmijava.

«Možda. Naš doušnik je rekao da je nešto čudno kod nje. Bojim se da je bio novak pa mu osjetila nisu puno bolja od ljudskih, ali bio je uvjeren da nije ljudsko biće.»

Činilo se da Kakistos nakratko razmišlja, ali onda to odbacio.

«Nije me briga za tu drugu Ubojicu, mrtvu ili ne. Ako mi se nađe na putu umrijet će inače me se ne tiče.»

Trick je napravio grimasu na to da se Ubojica vampira ne tiče vampira, ali je mudro šutio. Kakistos je bio najmoćniji vampir kojeg je sreo. Čuo je da je moćniji bio jedino Gospodar Nest, a on je uništen prije godinu dana baš u tom gradu.

A uništila ga je baš ona Ubojica koja se Kakistosa nije ticala.

«Dobro obavljeno, g. Trick.» Kakistos je sklopio svoje unakažene ruke preko trbuha i nasmiješio se kroz očnjake. «Onda je možemo posjetiti. Sigurno će slatkoj Faith biti drago što se ponovo... vidimo.»

Trick je ustao i izašao što je brže mogao, a da se ne čini da se žuri. Sve više mu se činilo da je pogriješio što je prihvatio taj posao. Ne samo zato što se činilo da je njegov poslodavac izgubio par dasaka u glavi nakon što mu je Ubojica oslijepila oko.

Pa neće trajati još dugo. Kakistos ga je unajmio da nađe Faith. Kad ona bude mrtva posao će biti gotov i Trick će se moći vratiti doma sa lijepom svotom novca.

A dom je bio bilo gdje gdje ne živi Ubojica kojoj je običaj ubijati vampire gospodare. Trick nije toliko dugo uspješno živio zato što je bio glup.

*

«Što želiš da učinim?» Joyce je pogledala svoju kćer sa raširenim očima.

Buffy se uzvrpoljila na stolici, od svega toga joj je bilo neugodno. Nije pomagalo što je osjećala sve veću potrebu za Angelovom krvi. Uskoro će morati piti od njega ili će opet dobiti napad.

Zašto njena majka ne pristane i gotovo?

«Faith mora razgovarati s nekim,» ponovila je Buffy pokušavajući se smiriti. «Dogodilo joj se nešto loše, ali pravi se da je sve super. Osim kad pukne i izmlati vampire u kašu.»

Joyce je kimnula i sjela. «Da vidim jesam li sve razumjela. Faith je druga Ubojica, pozvana nakon što je ta djevojka Kendra poginula koja je također bila Ubojica. Došla je iz Bostona jer je nešto... ubilo njenu Čuvaricu. Tako je potražila g. Gilesa i naišla na tebe. I sad želiš da razgovaram s njom.»

«To je to.»

Joyce je s uzdahom prošla rukom kroz kosu.

«Uopće je ne poznajem. Zašto misliš da će se povjeriti meni?»

«O ono malo što smo čuli o Faith čini se da je imala vrlo loše djetinjstvo. Kad je pozvana kao Ubojica se prvi put osjećala... korisno. Cijenjeno. Po dnevniku njene Čuvarice su bile bliske. Onda ju je Faith izgubila.»

«Buffy, ne znam...»

«Mama, Faith je sada u istoj situaciji kao kad sam ja bila pozvana. Baš sam se počela navikavati da mi je život cirkus kad je Merrick umro.» Buffy je uhvatila majčinu ruku ukočenim pokretom. «To je bilo davno... bar za mene, ali još se sjećam kako sam se izgubljeno osjećala. Onda ste se ti i tata rastali i mislila sam da je to zbog mene i nevolja u koje sam upadala.»

Joyce je odmahnula glavom. «Buffy, ne! Nije to bilo...»

«Znam,» Buffy ju je prekinula sa smiješkom. «Znam jer si bila uz mene, mama. Zato jer si me voljela iako nisi razumjela kroz što sam prolazila. Nije bilo važno jer sam znala da si me voljela. To me držalo u to vrijeme.»

Joyce se trzla u sebi što Buffy stalno govori u prošlom vremenu da ju ona voli.

«Faith nema nikoga takvog,» zaključila je Buffy. «A netko joj zaista treba.»

«Još uvijek te volim, Buffy,» rekla je Joyce stežući Buffyinu ruku. «Znaš to, zar ne?»

Buffy je spustila pogled i opustila stisak.

«Valjda, mama. Samo ne znam voliš li mene ili djevojku za koju misliš da bi trebala biti.»

Joyce je zaustila protest, ali nije znala što da kaže. Prošlost je Buffy uvjerila u to. Do prije samo dva tjedna, Joyce je bila toliko zaljubljenu u sliku koju je imala o Buffy da je zamalo odbila djevojku... ženu koja je njena kćer zaista jest.

Ipak, situacija se mijenjala, iako polako.

«Volim te, Buffy,» konačno je rekla. «Molim te, vjeruj mi.»

Buffy nije ništa rekla samo ju je gledala dugi trenutak. Joyce joj je uzvratila pogled, gledajući u oči koje su bile prerušene da izgledaju ljudski. Kad je Buffy prvi put došla sa lećama, Joyce je gotovo ponovo počela vjerovati da je sve što se dogodilo bio ružan san.

Ali neće više upasti u tu zamku. To je stvarnost sviđala joj se ili ne. To je njena kćer koju je voljela bez obzira kakve su joj oči. Zelene, žute, ljubičaste, nije bilo važno. Ili će tako biti uskoro. Kad se navikne na sve to.

«Hoćeš li razgovarati sa Faith?» Buffy je konačno ponovila svoje pitanje.

Joyce je zatvorila oči pokušavajući zamisliti tu djevojku koju joj je opisala Buffy. Djevojka koja je prolazila kroz iste stvari kao Buffy prije dvije godine. Joyce se sjećala tog vremena, kako je Buffy često plakala kad se ona rastavljala od Hanka, kako je postala zatvorena pred njom kad su se odselile iz L.A.-a.

Tada nije znala koliko je teško Buffy. Nije mogla znati jer je odbijala primjetiti što se događa u životu njene kćeri. Osjećala se malo lakše kad joj je Buffy rekla da je njena ljubav bila dovoljna čak i bez tog znanja. Samo malo lakše.

Možda joj je sudbina ovako davala drugu priliku.

«U redu,» rekla je Joyce ponovo pogledavši Buffy. «Ako možeš nekako nagovoriti tu Faith da dođe ovdje dat ću sve od sebe da razgovaram s njom. Ali ništa ne mogu obećati.»

«Samo pokušaj, mama.» Buffy joj se nasmiješila, stežući joj ruku. «Samo to tražim.»

**


Post je objavljen 25.08.2007. u 01:13 sati.