Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/buffyiangel

Marketing

Excedo inferi (3. ep. : IV.)

Image Hosted by ImageShack.us


Excedo inferi
by Philip S.

3. ep. : Novi prijatelji, novi neprijatelji, novi problemi



10. dio

«Je li stvar u meni ili je ovo prelagano?»

Faith je išla kraj Buffy prisiljavajući se da ne zaostaje. Ona je Ubojica, dovraga! Čudovišta bi trebala bježati od nje, a ne obratno. Ona je Ubojica i to je bio samo još jedan vampir kojeg treba ubiti. Mačji kašalj.

Samo što nije bilo tako. Ubojica, prava Ubojica je bila djevojka koja je hodala kraj nje, a Faith je bila samo rezerva. Slučajnost. Ne ono što se trebalo dogoditi. Sada je to bilo jasno. Buffy nije oklijevala, zar ne?

«Dobro pazi,» Buffy joj je prošaptala. «Sumnjam da je Kakistos ostavio samo dvoje na straži.»

Nije mu trebalo više od dvoje protiv nje, sjetila se Faith. Kvragu, zapravo mu uopće nije trebala pomoć. Sredio ju je sam samcat. Istina, izbola mu je oko i napola ga oslijepila, ali gotovo ju je ubio.

Ubio je Joannu.

Što radi ovdje? Trebala bi otići iz tog grada što brže, prijeći granicu do sumraka. Ne može poraziti Kakistosa, nema šanse da napadne tako jakog gospodara. Buffy bi to mogla učiniti. Buffy je Ubojica, prava Ubojica koja je preživjela pakao i sve što je zlo bacilo na nju, koja se vratila iz mrtvih.

Buffy joj je rekla da ne može opet bježati. Da će zajedno pobijediti Kakistosa.

Plavuša je odjednom zastala, oprezno provirujući iza ugla, signalizirajući Faith da se ne miče. Faith je u želucu osjetila lagano podrhtavanje koje joj je dosad već bilo poznato, znak da su vampiri u blizini. Od toga je prošli trnci i ukočila se.

«Vidim ih još četvoro,» Buffy se okrenula prema njoj. «Samo mala promjena. Još ne vidim glavnoga.»

- Možda nije ovdje - pomislila je Faith. Možda je Kakistos negdje drugdje vani i radi što god već radi samo dok to ne radi njoj.

Čini ono što je učinio Joanni.

«Idemo ih sprašiti!» Faith se gotovo iznenadila kad je to rekla. Gotovo. Moraju to učiniti. Inače će ta čudovišta će ubiti još ljudi. Ljude poput Joanne koji to nisu zaslužili.

Ona je Ubojica. Možda Ubojica druga po redu, ali ipak Ubojica. Ona to može učiniti. Mora to učiniti.

Plavokosa Ubojica je kimnula sa ohrabrujućim smiješkom i onda su skočile u akciju, Faith sa jednim kolcem u svakoj ruci, Buffy sa svojim odanim mačem. Vampiri su jedva shvatili što događa, a već su se dvoje raspali u prašinu i popratilo ih je kotrljanje odrezane glave koja se također sprašila.

Faith je primjetila da se Buffy kreće kao mačka sa elegancijom i učinkovitosti na kojoj joj je zavidjela. Je li to samo iskustvo? Hoće li se i ona moći tako kretati jednog dana? Znala je da prije sigurno nije očekivala da će moći izvesti pokrete koje je danas radila bez problema. Jedino ju je uznemiravala Buffyina potpuna šutnja dok se borila, usta stisnutih u odlučnu crtu, sa prijetećim sjajem u očima.

Faith je obično brzinski sipala cool riječi na svoje protivnike, ali sada se to činilo nekako neprikladno pa su se obje borile u tišini.

Treći sluga je otvorio usta da zaviče, možda da pozove pojačanje, ali nije uspio. Faith ga je silovito udarila nogom u prsa izbivši mu zrak. Kad se presavinuo držeći se za slomljena rebra, zabila mu je kolac u leđa osjetivši kako joj drhtaj udara prolazi kroz ruku kad je drvo probilo kosti i meso i probolo njegovo mrtvo srce pretvarajući ga u prašinu.

Faith se okrenula baš da vidi kako je zadnji vampir na straži udario Buffy. Glava joj je odletjela ustranu od udarca šake, ali plava Ubojica je pustila da je odnese snaga udarca i zavrtjela se sa zamahom mača obezglavljujući vampira koji se još smiješio što je uspio udariti Ubojicu.

Faith se još šire nasmiješila.

«Opaki potezi, B,» Faith joj se približila. Navala adrenalina je gotovo utopila strah. Bilo je baš dobro. Možda će stvarno uspjeti. Sredile su četiri vampira u manje od minute, a da nisu uspjeli ni pisnuti.

«Možda bi mi G-man mogao nabaviti takav mač...»

Ušutjela je kad je ugledala Buffyino lice. Svo njeno samopouzdanje je isparilo u trenu.

«Vidi, vidi,» novi glas je odjeknuo prostorijom. Faith je ubrzano disala ukočena od svježeg straha. To mora biti noćna mora. Usrana mora. «Ljudi stvarno ne znaju za pristojnost u ova moderna vremena.»

Kakistos je stajao na drugom kraju prostorije okružen sa desetak vampira. Njegove oči, jedno demonski žuto, drugo mliječno bijelo su je gledale, odmjeravajući je.

«Faith,» izgovorio je njeno ime razvlačeći ga kao da ima pet samoglasnika.

«Možemo ga srediti, Faith,» Buffy joj je šapnula i Faith ju je opet pogledala. Počela je uzmicati i od Kakistosa i od Buffy gledajući čas jednog čas drugog kao uplašena životinja.

«Što je?» Buffy ju je pogledala. Pogledala je sa različitim očima, lijevo je bilo demonski žuto.

Kao oko koje je oslijepila Kakistosu.

«Mičite se od mene!» uzviknula je Faith i pobjegla, trčeći koliko je noge nose.

*

Buffy je imala trenutak shvatiti da joj je vjerojatno ispala leća od udarca prije nego su je napali Kakistosovi vampiri. Sedmoro ju je okružilo. Crni vampir za kojeg joj je rekao Angel se držao u pozadini sa izrazom blage dosade.

Gdje je Kakistos?

Nije imala vremena za razmišljanje. Faith je otišla, pobjegla kad je vidjela njeno pravo lice. Možda je Kakistos otišao za njom, ali trenutačno joj nije mogla pomoći. Vampiri su je napali sa svih strana i Buffy se utopila u borbi udarajući gdje god joj je nagon govorio. Mač joj je bio kao živ, režući lijevo i desno, odrubljujući bar dvije glave prije nego joj je istrgnut iz ruke.

Treći vampir je pao u prašinu pod kolcem kojeg je Faith ispustila kad je nešto zgrabilo Buffy s leđa i podiglo je u zrak.

«Mora da si ti djevojka za koju mi je rekao Trick.» Kakistosova unakažena ruka ju je držala u zraku stežući joj vrat kao čelična omča. Buffy se gušila pokušavajući odvojiti prste od svog vrata, ali nije ih mogla pomaknuti ni milimetar. Udarila ga je svom snagom nogom u prsa, ali nije se ni maknuo.

«Jaka si,» dodao je smiješeći se. «Nisi čovjek, mala djevojko. Netko od moje vrste te učinio ovakvom, zar ne? Tko ti je gospodar, djevojko?»

«Goni se!» Pljunila mu je u lice. Izgleda da ga je to malo naljutilo i približio ju je svom licu tako da su im se nosevi gotovo dodirivali.

«Tko ti je gospodar?»

Buffy je počela gubiti svijest od pomanjkanja zraka, ali svejedno je čula karakteristični zvuk prašenja vampira kojeg je popratio glas njenog partnera.

«To bih bio ja,» rekao je prijeteće Angel izlazeći iz oblaka prašine koji je maloprije bio Kakistosov stražar.


11. dio

Morala je pobjeći odatle, iz Sunnydalea, iz tog mjesta gdje je svi pokušavaju ubiti.

Što se događa? Buffy je čudovište? Vampir? Mislila je to kad se borila s njom na groblju, ali poslije ju je vidjela na jasnom svijetlu Gilesovog stana i izgledala je ljudski, čak je ponudila Faith da joj provjeri puls.

Nije razumjela što se događa, što joj se događa. Od one noći u Bostonu sve je bila velika noćna mora i nikako se nije mogla probuditi. Svih koje je upoznala, kojima je malo počela vjerovati su umirali ili se pretvarali u još jedno čudovište. Zašto se ne može probuditi?

Ugledala je vrata prema vani. Još par koraka i biti će na sigurnom. Kakistos nije mogao ići na sunce, zar ne? Koliko god bio moćan, svjetlo dana bi ga svejedno pretvorilo u prašinu. Čudovišta je nisu mogla slijediti na svjetlo.

Svjetlo. Buffy je bila s njom vani. Na suncu.

Faith se nesvjesno zaustavila ispred vrata, korak od sigurnosti. Buffy je bila na svjetlu s njom. Hodale su po žarkom suncu i nije izgorjela. Kako je to moguće? Ako je vampir...

Sjetila se što je bilo u kući gđe Summers. Sjetila se ljubaznosti usamljene žene kojoj je očito nedostajala kći jedinica, ali ipak je bila ljubazna prema potpunom strancu. Faith se sjetila kako je Joyce govorila o svojoj kćeri sa jasnom ljubavi u svakoj riječi, sjećala se kako je željela da je njena majka osjećala bar dio toga za nju.

Osoba koju je gđa Summers toliko voljela nije mogla biti čudovište, zar ne?

Na glasno režanje se Faith naglo okrenula već videći Kakistosa kako poseže za njom, ali nije bilo nikoga, nitko je nije slijedio.

«Miči ruke sa nje!» Faith nije znala tko to viče, ali to nije bio Kakistos. Zar se netko novi pridružio borbi?

Sve u njoj je kričalo da trči, da otvori vrata i pobjegne u sunce gdje je čudovišta neće moći ozlijediti, ali nekako to nije mogla učiniti. Umjesto toga se počela polako vraćati prema zvukovima tuče. Još su se borili? Ako Buffy surađuje sa Kakistosom zašto se još bore?

Jaki udarac popraćen sa prigušenim jaukom. Smijeh dosad vrlo poznat Faith.

«Angelus, je li?» Od Kakistosovog smijeha su je prošli žmarci. «Je li ovo ovdje tvoja mala ljubimica?»

«Ubit ću te ako je ne pustiš!» Ponovo nepoznat glas, ali odnekud i malo poznat. Gdje ga je čula?

Faith je drhtala od glave do pete, svaki pokret je bio napor, ali uspjela je proviriti iza ugla i pogledati prostoriju iz koje je maloprije otišla.

Kakistos je stajao u sredini držeći jednom rukom sa sraslim prstima Buffyin vrat, držeći je u zraku bez napora. Nejednake oči Ubojice su bile izvrnute i pokreti spori i slabi od pomanjkanja kisika.

Ali nekoliko metara dalje vampiri su pokušavali zadržati nekoga u crnom tko se borio protiv njih kao luđak, stalno ih iznova otresajući i razbacujući oko sebe kao leglo štenadi. Muškarac je imao demonsko lice, ali bilo je nešto čudno s njim, nešto što nije pripadalo vampirskom licu. Faith je shvatila o čemu se radi.

Bojao se. Ne za sebe nego za osobu s koje gotovo nije skidao pogled, do koje je pokušavao doći svom snagom.

Buffy.

«Snažna je, Angeluse,» Kakistos se zacerekao, tresući gotovo nesvijesnu Buffy kao lutku. «I prilično zgodna. Možda bi se mogao malo zabaviti s njom prije nego joj slomim vrat.»

Sada se Faith sjetila. To je bio vampir kojeg je vidjela na groblju, onaj koji ju je odbacio od Buffy kad ju je Faith pokušala ubiti misleći da je vampir. Vidjela ga je samo nekoliko sekundi, a kasnije ga je zaboravila zauzeta strahom da je prati Kakistos.

«Takni je i poželjet ćeš da si mrtav!»

Na trenutak se činilo da će se vampir kojeg je Kakistos zvao Angelus uspjeti osoboditi vampira koji su ga držali, ali odjednom se približio crnac u odjelu i s leđa ga udario u glavu. Angelus je posrnuo i drugi vampiri su odmah skočili na njega svojom težinom ga držeći na podu.

«Nadam se da ćeš uživati u predstavi, Angeluse,» zarežao je Kakistos svaki trag humora mu nestajući iz glasa. «Zbog vašeg ometanja sam ostao bez svoje slatke, male Faith. Malena sad sigurno bježi glavom bez obzira. Trebat će mi neko vrijeme da je opet nađem.»

Približio je Buffy svom čudovišnom licu, promatrajući njeno omamljeno lice s jednim jantarnim okom.

«Treba mi nešto da nadoknadim svu tu frustraciju.»

Faith se nije mogla micati. Znala je što će učiniti, vidjela je kad je to učinio Joanni. Njegove sluge su držali Faith baš kao su sad držali vampira. Bespomoćno je gledala kako Kakistos... kako on... izraz užasa i bijesa na Angelusovom licu je bio kao odraz za Faith. Na trenutak se scena pred njom zamutila i Kakistos je držao Joannu za grlo s nakaznom rukom.

Dala bi sve da spasi svoju Čuvaricu, uključujući svoj život. Samo što to nije bilo dovoljno. Nije bila dovoljno jaka, dovoljno dobra i zato je Joanna umrla.

*Ne možeš zaštititi svih,* Joycin glas joj je iznenada odjeknuo u glavi, vratio joj se osjećaj čvrstog zagrljaja starije žene. *Ponekad ne možeš zaštititi ni ljude koje najviše voliš i to je najteže. Možeš samo dati sve od sebe i ne odustati čak ni kad shvatiš da tvoje najbolje nije bilo dovoljno dobro taj put.*

Faith je naglo shvatila da će Kakistos ubiti Buffy. Onda će ubiti i vampira, možda se ne žureći ni s njim. I onda će opet doći za njom. Gonit će je sve dok je ne uhvati. Vrijeme mu ništa nije značilo. Pratit će je i loviti sve dok je ne ubije.

Ako sada pobjegne jedino će postići da će Buffy umrijeti. Joyce će izgubiti kćer koja joj se tek vratila. Još jedno ljudsko biće će umrijeti jer Faith nije bila dovoljno dobra, dovoljno jaka, prokleta kukavica.

*Možeš samo dati sve od sebe!*

Iako joj je svaki instinkt vrištao u protestu Faith je krenula naprijed primjetivši mač koji je Buffy ispustila. Podigla ga je sa ukočenim rukama.

*

Angel je užasnuto promatrao kako je Kakistos približio Buffy sebi jednom unakaženom rukom je držeći za vrat. Svom snagom se odupirao od vampirima koji su ga držali, ali bilo ih je previše, pribili su ga na pod svojom težinom.

«Reci mi,» Kakistos mu je zarežao. «Je li ova sitna djevojka Ubojica o kojoj sam toliko čuo? Ona koja je navodno poginula boreći se s tobom? Vidim da si je zamalo pretvorio u jednu od nas. Možda bi trebao dovršiti posao umjesto da je ubijem.»

«Ne računaj na to, smrade!»

Kakistos se okrenuo i ugledao Faith koja se iznenada pojavila iza njega sa Buffyinim izgubljenim mačem u rukama. Golemi vampir je možda bio dovoljno brz da je zaustavi, dovoljno jak da uhvati oštricu prije nego mu naudi, ali bio je previše zapanjen što njegov uplašeni plijen nije pobjegao kad je mogao.

I zato je bio za pola sekunde prespor kad mu je Faith mačem zamahnula preko lica u opakom luku, točno kroz njegovo preostalo zdravo oko.

Zaglušujući urlik je ispunio skladište kad je Kakistos zateturao unatrag, krv mu kuljajući iz duboke posjekotine na licu. Buffy mu je ispala iz stiska složivši se na podu dok je drevni demon slijepo udarao po zraku pokušavajući bez očiju naći izvor svoje boli.

Jedan od bijesnih zamaha njegove ruke je zahvatio vampire koji su držali Angela tako da su odletjeli ustranu.

«Gdje si!?» kričao je Kakistos, jedna ruka pritisnuta na otvorenu ranu koja je bila njegovo lice. Angel je skočio na noge i vidio da Faith još uvijek stoji na istom mjestu gledajući bolnog vampira sa mješavinom iznenađenja i zadovoljstva.

I tako je ostalo Angelu da potraži kolac. Veliki.

*

G.Trick je promatrao kako se sreća okrenula protiv Kakistosa i diskretno pošao prema izlazu u garažu gdje ga je čekala njegova limuzina.

Dvoje njegovih sluga je krenulo da pomognu klijentu i Trick ih je zadržao sa smiješkom.

«Pustite Kakistosa da bije svoje bitke,» rekao im je. «Doveli smo mu Ubojicu. Naš posao ovdje je završen.»

Trick nije znao što će raditi sljedeće, ali bio je prilično siguran da će to raditi daleko od grada sa dvije Ubojice vampira i vampirom gospodarom koji je nekako prešao na suprotnu stranu.

Napokon, nije toliko dugo uspješno živio zato što je bio glup.

*

Faith nije mogla vjerovati. Kakistos je urlao od boli, slijepo teturajući uokolo dok su mu ruke tražile nešto za uništiti. Ona je to učinila. Ona, Faith, koja nikad ništa nije radila kako treba. Ona je svela to čudovište koje ju je proganjalo u noćnim morama na teturavu olupinu.

Vidjela je da Buffy leži na podu jedva svijesna, ali uvlačeći velike gutljaje zraka. Vidjela je da je vampir, Angelus, opet na nogama i praši sluge koji se predugo zadržali.

«Gdje si!?» Kakistos je urlao kršeći na komadiće sve što bi dodirnuo.

«Želiš li imati čast?» Faith je podigla pogled i vidjela da Angelus stoji uz nju i nudi joj veliki komad drva. Je li to san? Vampir kojemu ne samo da je veoma stalo do Ubojice, nego nudi drugoj Ubojici oružje da ubije drugog vampira? Možda sve ipak nije noćna mora.

«Hvala!» Uzela je improvizirani kolac, dobacivši vampiru sumnjičav pogled. Duga priča stoji iza svega toga, to sigurno. Ipak zasada je nije bilo previše briga. Prvo je morala obaviti važnije stvari. Ovaj put će ih obaviti kako treba.

Bez vida Kaistos nije ni znao kad mu se približio kolac. Sa srčanim krikom Faith mu je zabila oštro drvo u prsa, pravo kroz njegovo drevno srce. Kakistos je zaurlao još jednom i onda se konačno srušio u prašinu.

«To je za Joannu,» promrmljala je zadihano Faith, gledajući kako se spušta prašina.

«Jesi li dobro?» Okrenula se i ugledala vampira kako kleči uz Buffy i nježno je naslanja uz sebe dok je ona još bila zauzeta pumpanjem zraka. Lice mu se preobrazilo u ljudski izgled i način na koji ju je gledao....

Nitko nije nikad tako gledao Faith. Nitko.

«Dobro sam,» rekla je promuklo Buffy, ali sam malim smiješkom na usnama. Pogledala je Faith. «Zahvaljujući tebi.»

Faith je bila sleđena na mjestu nemajući pojma što bi sada trebala učiniti ili reći. Kakistosa više nije bilo, prašina je na vjetru. Eto nje bez razloga za bijeg i stoji preko puta dvoje koji bi trebali biti čudovišta za vrh njena kolca.

Samo što nisu bili čudovišta. Nije bila sigurna što su, ali nisu bili čudovišta.

«Hoćeš mi reći o čemu se ovdje radi, B?»

Plavokosa Ubojica i tamni vampir su razmjenili pogled dok joj je pomagao da ustane, naizgled komunicirajući bez riječi.

«Pa,» konačno je rekao Angelus prolazeći rukom kroz svoju kratku, rasčupanu kosu. «To je duga priča.»

«Nema problema,» rekla je Faith opet gledajući mjesto gdje se njena osobna noćna mora raspala u prašinu. «Izgleda da imam vremena.»


12. dio

Joyce je pogledala kroz prorez na pritvorenim vratima i vidjela da Faith duboko spava na gostinjskom krevetu, pokrivena pokrivačima i ujednačeno dišući. Sinoć se prevrtala i otkrivala dok je spavala, čak ponekad uzvikujući Joannino ime.

Još je imala napet izraz, ali činilo se da noćas nema noćne more.

Joyce je tiho zatvorila vrata i pogledala Gilesa koji je stajao u blizini. Pozvala ga je rukom da krenu u prizemlje da ne smetaju djevojku dok spava.

«Izgleda da mirno spava,» rekla mu je Joyce kad su došli u kuhinju. Popila je malo svog čaja. «Kad se vratila sa Buffy i Angelom čula sam samo skraćenu verziju događaja, ali čini se da je imala naporan dan.»

«Rekao bi da jest,» kimnuo je Giles. «Možemo se samo nadati da joj je ubijanje Kakistosa pomoglo. Bog zna je već dovoljno propatila zadnjih nekoliko tjedana.»

Joyce ga je pogledala razmišljajući o njegovim riječima. Za Faith je prošlo tek nekoliko tjedana. Koliko vremena Buffy nije imala sa kime razgovarati? Bar nekoliko mjeseci. Onda je Angel ušao u njen život i Joyce je imala pomiješane osjećaje u vezi toga. Više nije poricala da se vole bez obzira koliko su drukčiji, ali mali dio nje se morao pitati što bi se dogodilo da vampir nije došao u Sunnydale.

Možda bi se Buffy ipak odlučila povjeriti majci?

«Dosad vam nisam imao priliku zahvaliti na vašoj pomoći,» Giles joj je prekinuo tijek misli. «Ne znam što bi se moglo dogoditi sa Faith da nije bilo vas.»

Joyce ga je pogledala i nasmiješio joj se. Samo prije dva tjedna taj čovjek je vikao na nju, na silu joj raspršujući iluzije o njenoj kćeri i životu. Koliko su se samo stvari promjenile otada.

Također je dobila priliku da razmisli o nekim stvarima.

«G. Giles, mislim da moramo nešto razjasniti među nama.» Podigao je pogled na njen ton.

«Da?»

«Zahvalna sam što ste mi pokušavali reći istinu o mojoj kćeri, ne sumnjajte u to. Također sam zahvalna što ste pazili na nju zadnje dvije godine kad nisam znala što joj se događala.»

Duboko je udahnula i prisilila se da nastavi.

«To ne mjenja da mrzim vas i sve što predstavljate.»

Giles se trgnuo, gledajući je raširenim očima.

«G-Gđo Summers, ja...»

«Znam sve o tome da je Buffy Ubojica vampira i da je to sveta dužnost,» prekinula je njegov komentar. «Također znam da ju je vjerojatno pretvorilu u zreliju i odgovorniju osobu. Znam da je spasila svijet. Sve to znam, g. Gilese.»

Odmahnula je glavom zadržavajući suze čije je peckanje osjećala u očima.

«Ali dvije godine ste svaku noć slali moju kćer u smrt. Slali ste je u borbu u križarskom ratu koji vodite, očekujući da će umrijeti prije nego navrši dvadeset. I ne samo nju. I Faith. I onu Kendru za koju mi je rekla Buffy. Djevojke tih godine ne bi trebale biti opterećene sa takvom odgovornosti. Znam da vi niste krivi što je tako, ali svejedno...»

Prekinula je i obrisala je oči o rukav, odbijajući pogledati čovjeka koji je sjedio pred njom.

«Ne mogu to promjeniti. Zapravo sam čak i ponosna na Buffy, na ono što je postigla. Ali ja sam njena majka. Nikad ne mogu prijateljica nekom komu je ona zamjenjivo oružje.»

Podigla je pogled na kloparanje stolice i vidjela da je Giles naglo ustao sa ljutitim izrazom.

«Zar zaista imate tako loše mišljenje o meni? Volim Buffy kao da mi je...»

«Ne govorite to!» I Joyce je ustala. «Ona nije vaša kćer i nikad neće biti. Možda mislite da je volite, ali recite mi! Da sigurnost svijeta ovisi o tome da pošaljete Buffy u sigurnu smrt... što biste učinili?»

Spustio je pogled i izraz ljutnje je zamjenila tuga. Sjećao se kad je prije nekih godinu dana rekao svojoj mladoj štićenici da će se suočiti sa Gospodarom i umrijeti, kako je plakala i pobjegla od dužnosti. Tada se htio sam suočiti sa opasnosti, poštedjeti je njene sudbine, ali drukčije je ispalo.

«Buffy bi...» počeo je.

«Ne pitam što bi Buffy učinila,» ponovo ga je prekinula. «Znam što bi učinila i zbog toga sam vrlo ponosna na nju. Zanima me što bi vi učinili, g. Giles? Recite mi!»

Giles je zatvorio oči. Nije ju pogledao u oči. Bez obzira što je htio učiniti prije godinu dana, znao je odgovor na to pitanje.

«Da nema nijednog drugog načina...,» rekao je ne završavajući rečenicu. Nije to mogao reći na glas.

«To sam i mislila,» rekla je tiho Joyce. «I zato nikad nećemo biti prijatelji, g. Giles.»

Ponovo je sjela držeći šalicu čaja u iznenada hladnim rukama.

«Bilo bi dobro da sad odete,» Joyce je rekla ne dižući pogled.

Tek kad je čula da se zatvaraju vanjska kuhinjska vrata pustila je da suze padnu.

*

Dok je spavala na stranom krevetu bile su suze na Faithinim obrazima, tekući iz njenih zatvorenih očiju kad je opet ugledala lice Joanne Cleary, prve osobe koja joj je rekla da vrijedi nešto, da za nju postoji mjesto na svijetu.

Svih noći prije je uvijek gledala kako Joanna umire ubijena od čudovišta Kakistosa. On bi se onda okrenuo prema Faith i progonio je kroz mračna groblja sve dok je noge ne bi izdale i uhvatio bi je. Tada bi se uvijek naglo probudila, prekrivena hladnim znojom sa suzama na obrazima. Suze koje je skrivala od svih ispod svoje čvrste vanjštine.

Ali noćas nije bilo tako. Noćas je Faith vidjela Joannu i Čuvarica joj se smiješila i rekla joj da je ponosna na nju. Ona je Faith, Ubojica vampira i svijet je treba. I to je bilo sve.

Onda su suze konačno prestale.

*

Xander je sjedio na svom krevetu gledajući ružni zidni tapet. Nije znao koliko puta ga je gotovo oderao sa zidova, nadajući se da će ga njegovi roditelji možda primjetiti i dati mu novac da ih promjeni. Sam bi to učinio, nema problema. Samo će nazvati par prijatelja i ....

Kojih prijatelja?

Uzdahnuo je. Čak ni tapet mu nije uspijevao odvratiti misli. Uvijek su se vraćale tom prvom danu u školi, Cordeliji kako ga gleda sa toliko prezira u svojim lijepim očima.

Ako je očekivao od jedne osobe na svijetu da bude na njegovoj strani to je bila Cordelia. Mrzila je vampire, Buffy joj je bila antipatična i obično je nije bilo brige za tuđe probleme. A ipak Cordelia ga je nogirala zbog njegovog 'problema sa smrtkom' kako ga je počeo zvati u zadnje vrijeme.

Neće se moći izvući šalama iz toga, to mu je postalo jasno. Willow ga je odbijala vidjeti dok ne učini prvi korak, a to je bila isprika. Isprika Angelu za sve što je učinio.

Zašto nitko nije mogao razumjeti? Nije bio ponosan na ono što je učinio te noći, ni približno, ali učinio je što je mogao u lošoj situaciji. Da je Buffy znala da će se Angelu vratiti duša... odmahnuo je glavom. Nema smisla stalno iznova ponavljati taj argument.

Jednim dijelom je znao da je jako zaribao. Dio koji je uspješno ignorirao.

Morao je nekako promjeniti stvari. Ne može ovako dalje, da ga svi prijatelji ostavljaju. Buffy se pretvorila u čudovište, Willow i Cordelia su na strani nje i Angela, a protiv njega, čak i Giles koji nije baš ljubitelj Angela. Što im je svima? Zar ne vide koliko je sve to pogrešno?

Mora nešto učiniti. Naravno, jedna mogućnost je bila ono što mu je ponudila Willow. Isprika Angelu. Neće odmah sve biti dobro, ali...

Ne! Odbijao je i razmišljati o tome. Nije Angelu dugovao nikakvu ispriku. On nije ni zaslužio postojanje. Buffy, da, njoj je dugovao ispriku. Prijašnjoj Buffy, ljudskoj Buffy, ne tom... stvoru koji se vratio iz koje god paklenske dimenzije u kojoj su bili.

Mora biti još nešto. Još neki način da ispravi stvari.

Trenutak kasnije mu se upalila žaruljica. Zgrabivši svoj ruksak istresao je njegov sadržaj na pod dok nije našao malu crnu knjižicu. Nažalost u njoj nije bilo mnogo brojeva lijepih cura, ali u tom trenutku je htio nazvati samo jednu. I imao je njen broj.

«Halo,» rekao je kad je netko podigao slušalicu na drugom kraju. «Ovdje Xander. Da, znam da nismo dugo razgovarali. Da, otada. Slušaj, želio sam razgovarati s tobom. Stvarno je hitno. Mogu te potražiti sutra? Ne, nije ništa takvo. Dobro, nije baš takvo. Čekaj, daj mi priliku da objasnim! Ne, kunem se, ovaj put bez ucjene. U redu, odlično! Vidimo se sutra, Amy!»

Kraj treće epizode




Post je objavljen 25.08.2007. u 01:04 sati.