Nedavna izjava biskupa Jurja Jezerinca da je u hrvatskim medijima 'lako prepoznati djelovanje Sotone' dobra je ilustracija za tvrdnju da – kada je u pitanju način iskazivanja vjere na javnoj sceni – 'Europa postupno postaje sve sličnija Americi'.
Dok Amerika polako postaje sve sličnija svjetovnijoj Europi – piše Ross Douthat u časopisu Atlantic. Vrijedi u cjelosti navesti početni odlomak ovog članka:
''Ništa Sjedinjene Države ne razlikuje od Europe toliko koliko vjera. Amerika ima svoju pobožnost na javnoj sceni i čitav spektar dinamičnih sekti. Europa ima službeno ustanovljeni sekularizam i crkve-muzeje. Devedeset posto Amerikanaca kaže da vjeruje u Boga, dok to tvrdi tek oko šezdeset posto Britanaca, Francuza i Nijemaca. Američku politiku svako malo potrese neki sukob vezan uz religiju, sukob koji s druge strane Atlantika gotovo da i ne postoji. Europske političke debate odvijaju se pod baldahinom otvorene ne-vjere, nezamislive u Americi, gdje prema anketama, musliman ili homoseksualac ima veću šansu da bude izabran za predsjednika države nego ateist.''
Međutim, autor tvrdi da bi naše doba moglo ostati zapamćeno i kao trenutak u kojem su se ove razlike počele polako smanjivati. Nakon osam godina Georgea Busha, prvog predsjednika koji je istinski predstavnik evangeličke 'born-again' zajednice, dobar dio glasačkog tijela vidi u Europi model koji bi valjalo slijediti. Rezultati jednog istraživanja objavljeni u časopisu American Sociological Review pokazuju da se broj Amerikanaca koji tvrde da 'ne preferiraju niti jednu vjeru' u posljednjih deset godina popeo od 7 posto na 14 posto ukupnog stanovništva. U dobnoj grupi od 18 do 25 godina, to tvrdi petina – prema istraživanju washingtonskog Centra Pew.
U Europi pak, 'rastući islam i sve borbenije nastrojeni ostaci kršćanstva' posljednjih godina započinju takozvane 'male kulturne ratove', nalik američkima. 'Europa se donedavno dičila da ih je prevladala i da su takvi sukobi stvar prošlosti' – piše Douthat.
On u Zapadnoj Europi primjećuje 'konflikt niskog intenziteta', prvenstveno vezan uz prisutnost ultra-pobožnih muslimanskih useljenika, usred svjetovnog društva. Navodi primjere ubojstva redatelja Thea Van Gogha u Nizozemskoj (koji je u jednom svom dokumentarcu navodno 'uvrijedio islam'), kontroverzu oko 'bogohulnih' karikatura proroka Muhameda, pa sve do raspre treba li Turska postati članicom Europske unije. Također, u europskim metropolama sve je više 'dinamičnih pentekostalnih i evangeličkih zajednica' koje čine useljenici iz Afrike i Južne Amerike. I treće, ideja vodilja pape Benedikta je 'rekristijanizacija Europe' – piše Ross Douthat te kao primjer navodi nedavnu 'intervenciju' katoličke crkve u debati o istospolnim brakovima u Španjolskoj.
Kako se u sve to uklapa izjava biskupa Jezerinca da je 'Sotona u hrvatskim medijima'? I prije no što sam pročitao članak u Atlanticu, Jezerinčevo spominjanje 'Sotone' - kojeg naziva i 'zmajem' te 'knezom ovog svijeta' – zvučalo mi je prilično 'američki'. Podsjetilo me je na tele-evangelike poput pokojnog Jerryja Falwella, ili na Pata Robertsona koji je prije dvadesetak godina čak bio i jedan od republikanskih aspiranata na Bijelu kuću.
Moram priznati, s druge strane, da nisam nikad čuo Jezerinčeve kolege, američke katoličke biskupe, da pred kamerom ili mikrofonom govore o Sotoni. Možda je to i zbog toga što se američki katolički svećenici mnogo manje pojavljuju na televiziji od svojih hrvatskih kolega, pa u rijetkim prilikama kada se nađu pred kamerom dobro paze da ne kažu nešto što će sutradan biti predmet šala Jaya Lenoa ili Davida Lettermana.
Na žalost, ne mogu dublje ući u sadržaj biskupove izjave jer nisam religiozan. Siguran sam da pobožan svijet u Hrvatskoj točno zna što je Jezerinac želio reći kada je govorio o 'Sotoni u medijima'. Međutim, bojim se da se dobar dio hrvatske javnosti automatski isključuje pri pomenu 'Sotone'. Prestaje slušati, odmahuje rukom, smije se. Ne zato što je zao, već zato što nije odgojen u tom duhu. (Za dobar dio urbane populacije, 'zmaj' je lik iz Harryja Pottera, a ne iz Biblije. A kontakt sa Sotonom - pozlaćena Krampusova šiba.)
Zbog korištenja jednog za ljude ne-atraktivnog, arhaičnog izraza uopće se nije niti poveo dijalog o televizijskom programu – što je biskup kritizirao. Uglavnom, što bi rekli u istočnoj Hrvatskoj, on šumom, mi drumom.
Šteta što se o Jezerinčevoj izjavi ozbiljno ne polemizira. Jer, sadržaj televizijskog programa i ono što se može pročitati u dnevnom i tjednom tisku – to je tema koja zanima i ljude koji ne idu u crkvu. Niti oni – kladim se – nemaju baš neko osobito mišljenje o onom što nude hrvatski mediji. Primjerice, biskupovo pitanje 'kada ste posljednji put vidjeli neku lijepu emisiju o obitelji', ili njegova tvrdnja da je program 'prepun razbojstava i preljuba'... Siguran sam da tu Jezerinac 'drži' iza sebe dobar dio publike, pogotovo ljude poznije dobi. Oni znaju točno o čemu on govori. Moja mama, recimo, prigovara da se na televiziji 'stalno tuku'. Dok je bila mlađa, to joj nije smetalo, ali joj danas smeta. Kaže da bi 'tako voljela gledati nešto lijepo'.
Zato ćemo mi ovdje, na blogu WashingtonRocks, prodiskutirati te stvari. Bit će to naš 'public service' – za opće dobro, za zemlju kojoj prijeti 'zmaj'. Ovo kažem bez zafrkancije, i uz svo dužno poštovanje: bio bih zahvalan bilo kome tko bi meni - nevjerniku u tuđini, ali pasioniranom čitaču novina i filmofilu - rekao u kojim se to programima HRT-a, odnosno u kojim se to novinama, mogu pronaći tragovi Sotone.
Meni, koji nisam potkovan u stvarima vjere, uvijek se činilo da je glavni problem u tome što je televizijski program nekvalitetan, bedast, da tretira gledatelja kao imbecila. A razlog za nekvalitetu – vrlo prozaičan: lakše je, naime, raditi loš program, loše novine, nego dobar program i dobre novine.
No, možda je posrijedi nešto dublje. Zato, molim konkretne primjere – ako je moguće. Recimo, biskup je spomenuo da nema 'lijepih emisija o obitelji'. O čemu on govori? Sagi o Forsyteima? Buddenbrookovima? Smogovcima? Ili recimo, serija Bonanza – mlađi čitatelj ne zna o čemu govorim, ali bila je to vrlo dobra tv-western serija od prije četrdesetak godina; glavni likovi su otac i tri brata.
S nestrpljenjem očekujem vaše misli o ovoj temi.
Post je objavljen 24.08.2007. u 02:20 sati.