Jutro je bilo svježe, lagano, ljudi su se budili s veseljem. Ona je prilazila njemu laganim korakom, mirisna i lepršava dok je on nju odmjeravao od glave do pete. Goiko the dog i ja smo to sve promatrali sa strane dok smo slikali prolaznike za 16 kuna.
Prstima ga je primila za rame i privukla sebi, bliže svojim usnama, tako da je osjetio njen hladan i svjež dah začinjen Airvawesom, plavim naravno. Jezikom joj je dotaknuo gornju usnu, prešao joj preko lica do vrata, kliznuo preko ramena do ledja, pa mu ruka kliznula do torbice. Dok je ona uživala u poljupcima, opustošio joj je novčanik.
Gioko je, kao izuzetno inteligentan pas shvatio da treba reagirati, ali ja sam ga zaustavio, strpljiv i iskusan stao sam mu na rep i rekao da pričeka.
Stavila mu je ruku na međunožje na što nije mogao ostati ravnodušan i prepustio joj se na trenutak, što je njoj bilo dovoljno da mu drugom rukom opustoši novčanik koji je spretno izvadila iz stražnjeg džepa.
LJUBAV JE PRIMANJE-DAVANJE.
Goiko i ja smo otišli na pivu i čaj, ja volim onaj od brusnice, a Goiko Žuju.
Post je objavljen 23.08.2007. u 14:50 sati.