" Smješiti se dalje... Da, to treba znati. Kada je najbolje ustati od stola, kad pred nama stoje samo prazni sati u tome životu glupome do bola. Trebalo bi znati, ma koliko stoji, sačuvati ponos, onaj što preosta, i usprkos svemu, prijatelji moji, zauvijek otići, znati je dosta.
Pred sudbinom tvojom koja sve ti uze, kad već ništa nemaš, kada sve si dao, trebalo bi znati sakrit svoje suze. No ja, srce moje, ja to nisam znao!
Zato treba znati napustiti stol kada je ljubav tvoja davno pojedena. Ravnodušna lica skriti svoju bol. Zauvijek otići tiho kao sjena.
I usnama treba reći da smiju iza maske jada stisnuti zube, a krikovi mržnje u tebi da gnjiju, te posljednje riječi onih koji ljube.
Treba znati mirno otići na kraju, ušutkati srce što već umrlo je. Sačuvati obraz k'o neki što znaju, dok još nije pao. Trebalo je znati, suviše te volim, a ja to nisam znao. "
Post je objavljen 23.08.2007. u 10:55 sati.