Mmmm, zaista mi se učinio impresivnim kad sam ga ugledala nakon 5 sati vožnje, čekanja i gmizanja po Slovenskoj autocesti, 2,5 satnog strmog i jednoličnog pentranja po Komni i noćenja u prekokrasnom domu na Komni, no krenimo redom…..
Krn
Polazak u rano jutro nije nam donio očekivani raspored dana jer je gužva na završetku autoceste kod Bleda bila neopisiva. I onda neka se netko buni na našu Kapelu ili Roka, e da mi ga je čut….grrrr, ovo treba doživjeti. No, ajd šta je tu je, mijenjamo plan i tako se prvi dan penjemo samo do doma na Komni. Staza je ujednačeno strma i uspon traje oko 2,5 sata.
Dom na Komni
Putokaz kod doma
Drugi dan krećemo put Bogatinskog sedla, a put traje oko 1,15 sati. Staza je ravna s usponom pri samom sedlu.
Staza prema sedlu
Stazu je nekada napravila vojska i koristili su ju Austrijanci za opskrbu uskog dijela fronte od planine Golobar do Rdečeg Roba. Vojne potrepštine su se željeznicom vozile do Ukanca, pa žičarom na Komnu i dalje do vrhova planine Peski gdje je postojalo vojničko naselje i rovovi čiji se ostaci vide i danas.
Sa sedla je pogled na Krn. Wow. Djeluje vrlo daleko i zastrašujuće. Krn je onaj vrh s desne strane na kojem sjedi oblak.
Ples prije ozbiljnog hodanja
Odlučili smo se za okolnu stazu jer prati priču o žestokim borbama između austro-ugarske i talijanske vojske od 1915. do 1917. godine. Druga staza prvo vodi do doma na Krnskom jezeru pa onda preko livade i strmo na vrh. No, ajmo opet po redu.
Dakle, nakon pola sata hoda od sedla i po dolasku do „vojnih stavbi“ treba skrenuti na stazu na lijevo koja nije posebno markirana no pogriješiti se ne može.
Vojne stavbe
Na putu do „stavbi“ nailazimo na željezne klinove iz 1 svjetskog rada na kojima je nekad bila napeta žica i koji su predstavljali prepreku neprijateljskoj vojsci.
Nakon 20 minuta nailazimo na stazu Slovenske planinarske transverzale, a tu je i stup sa putokazima.
Putokaz
Staza
Sada staza prati crtu bojišnice izuzetno je zanimljiva. S jedne strane šteta što se oblaci dižu i spuštaju pa povremeno zaklanjaju vidike, no s druge strane činjenica da baš i ne vidim sve ponore omogućuje mi napredovanje.
Nalazimo se u sasvim jednom drugom svijetu. Sve sama stijena i pokoji žuti cvjetić.
Nakon oštrog uspona dolazi se do spomenika austrijskim vojnicima koji se vidi izdaleka. Dalje se na ravnom putu prolazi pored kaverni i zidanih stepenica, mjesta gdje se dvije godine vodila borba za nekoliko metara terena. Na stijene se postavljaju pronađeni ostaci municije, žice i sl. pa se osjećate kao u galeriji.
Do doma nam treba još nešto manje od 2 sata. Na sam vrh koji je točno iznad doma nismo otišli jer je bila magla.
Magla, magla, svuda oko nas
Dom podno Krna
Spust na Krnsko jezero je također zanimljiv. A kako i ne bi, pa ipak se radi o visini od 2000 m.
Detalj sa spusta
Krnsko jezero
Krnsko jezero je najveće visokogorsko jezero u Sloveniji. Širine je 150 m i duljine 390 m sa najvećom dubinom od 17,5 m, a razina vode variara u iznosu 2 metra. Na jezeru je zabranjeno kupanje i kampiranje.
I tako nakon deset sati provedenih na nogama stižemo u dom.
Dom kod Krnskog jezera
Hura ima mjesta, uzimamo skupno ležište (ha, ionako nas je manje nego onih u sobi), a dva puta hura za topli tuš. Ima i friške tople hrane. U 20,30 lijepo uvaljani u dekice spremni smo za spavanje. Dom ima i zimsku sobu.
Slijedeći dan dočekao nas je u niskoj naoblaci pa smo ideju da nakon povratka na Komnu (potrebno oko 2,5 sata) odemo još na 5 sati udaljen Vogel ostavili za neki drugi put. S Vogla za 7 eura vozi gondola za dolje, a za 10 u oba pravca i to svakih pola sata.
Putokaz za Vogel kod doma na Komni
Izlet smo završili šetnjom Bledom
Bled
i šetnjom i obilnom večerom u Ljubljani
Ljubljana
Ja sam, naravno, obavila i uspješan šoping. Sniženje od 60% bilo bi šteta propustiti .
Post je objavljen 22.08.2007. u 08:07 sati.