Slutiš li zbunjenu čežnju moga srca za Tobom?
Trebam te, više nego Ti mene.
A ipak Ti mene ljubiš kao da sam jedini na svijetu.
I još je divnije što je ta Tvoja ljubav od iskona -
kao i Ti - pa pomislim da dijelim s Tobom Tvoje početke.
Jer, od mog početka ne mogu pronaći vrijeme
u kojem Te uz mene nije bilo.
Pa, što ću od života u kojeg me pozivaš,
kojeg udišeš u moje nosnice kao Adamu nekoć?
Što ću od jutara pospanih
u kojima me Duh Tvoj kao Davida obgrljuje?
Što ću kad me razigranost pred Tobom u ples ponese?
Što ćeš sa mnom zaspalim u Getsemaniju,
klonulim pod teretom darovanog mi života?
Što ćeš kad zbunjen latim se mača,
tonem u nevjeri ili se prsim i lažem da samo Tebi pripadam?
Znam, Ti ćeš se snaći, al' mi ipak drago pitati!
Imao si i većih problema pa si s njima izlazio na kraj.
Uostalom, pitam zbog sebe jer ja ne znam kud ću.
I hvala Ti što ne znam: koraci bi mi postali oholi!
Post je objavljen 20.08.2007. u 16:42 sati.