Rođendan moje Zree potjerao me van sinoć.
Kako ono počinju sve najbolje priče s izlazaka? "Uopće mi se nije dalo ići jer me cijeli dan bolio trbuh, ali zbog frendice...and so on and so on"...e da, to!
Za stolom se poteže tema ljeta i ja naravno istresam priču o starom prijatelju. Jedna priča o instruktoru ronjenja, druga o nekakvom Fincu, par bambusa je u igri i sentimentalnost proradi.
Odlučujem zabiti Fatimi nož u leđa - javljam mu se.
On je prekinuo s curom, ne samo zbog onoga nego i zbog drugih problema. Dobro.
Ti i ja nešto osjećamo, kaže on meni. To ne možeš poreći.
Čujemo se sutra, kaže on meni. Kraj razgovora.
Počelo je.
Ali Fatimi se ne sviđa taj moj drski potez upravljanja vlastitim životom.
Naljutila se ona, i šalje mi za stol tipa koji traži cigaretu.
Kako je došao, tako je ostao!
Zanimljiv dečko koji puca od životne energije uvlači me u razgovor koji traje dva sata. Duhovit je, pametan, odvratno vulgaran na trenutke, iskren do bola, dosjetljiv...zanimljiv.
Mozak mu radi punom parom. Gomila ideja, misli, mogućnosti, pjesama, stihova, citata, filmova...sve to curi iz njega bez nekog očitog rasporeda...Naizgled kaos, a u stvari duboka pomirenost sa samim sobom i svijetom.
Odlazimo plesati, glupiramo se, izgledamo kao dvoje djece koji su zalutali u neku čudnu priču.
Cijelo vrijeme sam kao cool, imam stvar pod kontrolom, jer nije ni prvi ni zadnji kojeg sam upoznala, nije big deal i nije ništa posebno...
Nisam s njim podijelila ništa što ne bih mogla s bilo kim podijeliti.
Bezveze osjećaj, ne znam zašto ga forsiram.
Jer je pao u vodu kad me poljubio.
Samo sam osjetila kako mi sve što sam mislila da kontroliram izmiče iz ruku, i shvaćam da sam u nečemu što ne znam objasniti, ali svakako JEST big deal.
Sudbina se zadovoljno smije. Eto ti sad!
Zajebana ženska, ta Fatima...
Post je objavljen 19.08.2007. u 14:54 sati.