___________________________________
Vjeđe boje dima odaju ravnodušnost.
Noćas je mirisalo na jesen.
Naizust izgovorih riječi drugačije no obično.
Djevojčica s druge strane razuma
nepomičnih izraza.
Ne, dragi moj, to nisu suze.
Ova djevojčica ne plače.
Opijum rastače snove.
Voljela bih ne buditi se.
Večeras ne znam voljeti.
____________________________________
Ponekad volim. Ponekad ne.
Ponekad me ima previše u njemu.
Ponekad zaklopim vjeđe blago razmaknutih usana.
Ponekad ne želim osjećati ga.
Ponekad to sve jednostavno ne mogu.
...
Želim taj miris pronositi u svojoj kosi.
...
Nekad je tako malo potrebno.
Tako potreban.
7 tako divnih mjeseci.
Danas.
I još...
______________________________________
Želim ponedjeljak pamtiti po najboljem osjećaju.
______________________________________
Post je objavljen 19.08.2007. u 08:33 sati.