Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/misteryof3

Marketing

who am I ?

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-08-17
Who cares? Jedom ću se probuditi i postelja će biti toplija od Sunca... Možda ovaj put tamna strana Mjeseca neće više biti tako mračna... Možda se od sutra budem budio na onoj strani koju vidi puk sa Zemlje... Čudno je to kamenje po kojem gazim, da ne kažem gazimo. I eto, opet nekako uz svo trnje koje posiječemo, mi i dalje nastavimo. Zašto? Pa mislim da je upravo to zašto nekakva vodilja kroz naš život, kao što su se stari moreplovci oslanjali na Danicu, tako se mi oslanjamo na to Zašto... Nisu ni oni znali gdje se točno nalazi Danka, ali ih je njena ljepota privlačila. Tako to naše zašto privlači svojom ljepotom, svojom neizvjesnom ljepotom.. Nevažno u biti kakvom točno , činjenica je da nas vuče...

Što je to Zašto kod ostatka pučanstva, nemam pojma.. Ali znam što je kod mene... I opet se pozivam na ljubav... A šta da kažem..Vječiti romantik i ne bunim se protiv toga. Ne zanima me kada netko kaže kako ću najebat radi toga, kako je to besmisleno i djetinjasto, kako je to osuđeno na propast, na razočarenje... So what, I say... Ako ću biti razočaran, neću požaliti, još ću se više truditi da idući put ne budem... Ako me to čini djetinjastim, neka.. Volim svoju prošlost a još više djetinjstvo. Zašto se svi trude i plaše tog dijela svog života te ga se žele na svu silu riješiti? Ja želim vječno ostati povezan tom opnom, nek bude dio mene kao što sam nekoć ja bio njen dio... Ljubav je ono što me tjera dalje, ono zbog čega sam nastao, ono zbog čega sam se rodio, a svakako ću se potruditi da bude i ono zbog čega ću umrijeti... Ono zbog čega neću žaliti ni svoj život dati... Volim i svakako želim biti voljen... Ljubim i želim biti ljubljen....Čekam ljubav, vjerojatno i ona mene čeka... I eto nas opet na početku... Ja ne mogu bez nje, a ne može ni ona bez mene... Zašto pitate se? Zašto jedna tako velika sila poput ljubavi ne bi mogla bez mene? Pa da vam pojasnim... Sjetite se malih krilatih stvorenja sa strelicama i lukovima, sjetite se svih božanstava kojima je posvećena ljubav, sjetite se svakog poljupca koji ste dali iliprimili, sjetite se svakog Volim te koje ste čuli... E pa ja sam čuvar svega toga, ja sam posljednji glasnik, zaštitnik i štovatelj tog blaga... Živimod tih uspomena, živim od vaših izgovorenih riječi, hranim se vašom žudnjom za njom, i služim gospodarici našoj!!! Krila nemam, strelice sam istrošio, a luk će ispaljivat iskrice kojima ću vas hraniti... Zašto? Jer ja sam glasnik voje gospodarice, a vi ste njeni štićenici...

Ja djetinjast? Ja ću biti razočaran? Mene čeka propast? Ne bih se složio, na kraju krajeva ja sam onaj s lukom, ja sam onaj koji ima čast gospodaricu vidjeti, prepoznati, osjetiti, čuti te vama o njoj govoriti...

A vi poslušajte moje svjedočenje i vjerujte u Ljubav, ona će nas voditi...



Post je objavljen 18.08.2007. u 00:01 sati.