Na brdu iznad mora, prije 60-ak godina rodio se Šime. Neuki roditelji stočari nisu mu ništa znali savjetovati do da nastavi stočarsku tradiciju. Pa je Šime čuvao ovce po gudurama, upijajući mirise i boje te ponajljepše hrvatske planine. Skačući za ovčicama razvio se u stasita mladića širokih pleća i snažnih mišića. Škola ga nije zanimala, jer bilo je puno posla oko ovčica. A i tko bi zamijenio boravak u takvoj prirodi s ostalim pastirima za sjedenje u klupi. Šimini roditelji bili su vlasnici komada zemlje tik uz more. Ali taj komad zemlje bio je tek livada u službi ispaše ovaca. Ljeti bi se Šime spustio uz more i dok bi ovčice mirno pasle on bi se brčkao u čistom moru. Kad je Šime stasao počela se graditi cesta podno planine. Dobru plaću davali pa se Šime zaposli u Cestama, najprije je gradio a zatim održavao i odonda ga krasi nadimak Šime cestar. Nedjeljom na seoskom trgu plesalo se kolo i tamo je Šime prvi puta ugledao svoju Kaju. Kad su se uzeli počeo stidljivo i turizam u to njihovo seoce dolaziti. Pa vidi Šime da bi dobro bilo napraviti kuću na onoj livadi-ispaši pa je iznajmljivati. I tako biše. Kuća je godinama rasla - od zimmer se došlo do apartment. Jedino djece nije bilo da popuni kuću. No i bez djece Šime i Kaja zaljubljeni ko i prvog dana. Došla penzija, njih dvoje još uvijek u snazi. Zimi lignje, ljeti apartment. Para i previše. Malo ovčica, pemzija, zeru ribice. Ne troši Kaja na kozmetiku (iako joj ne bi loše došlo), garderobu, časopise. Nema budilice, stresa, gradnji dodatnih kuća za djecu, usavršavanja, team buildinga, out sourcinga, provlačenja kartica, prekovremenog rada, mobitela, satelitskih antena, šoping centara, fitnesa, tečajeva jezika i informatike, skijanje, last-minute ponude…
Svako ljeto kod Šime odsjeda bljedoliki Gospodin iz istoga sela kojeg je otac u Grad na škole poslao i poprodao svu zemlju da bi ga školovao. Dolazi s isto tako finom obitelji. Žena skockana – vidi se njegovana, priča biranim riječima. Djeca u finoj robi, svak svoj mobitel, playstation.
Skupo plaća tjedan dana odmora kod Šime. Fini čovjek rekao bi Šime, pravi Gospodin. Čudi se Šime kako mu nije dosadno kod njega, kako voli da mu Kaja kavu ujutro skuha, kako moli Šimu (čak mu i platiti želi) da ga na ribu odvede. Ništa Šimi jasno nije ali novci su novci.
I pitam ja sada vas tko je tu Gospodin čovjek?
P.S. Šime je stvarni lik i nije iz priče o časniku za vjenčanja, situacija je stvarna, Kaji je ime drugačije no to ne mijenja na stvari da je Kaja jedna simpatična brkata baba u fuštanu. A Gospodina ćete naći u telefonskom imeniku od A do Ž.
Post je objavljen 17.08.2007. u 12:56 sati.