Marketing
TOM JAY,UNDERGROUND SKY,INFECTED MUSHROOM & my life
...čulim tu u našoj jazbini,mom sada najdražem utoćištu,mirnom i u skladu svih boja napravljenom stančiću.neznam,i ako me uče da se za mjesta i stvari nesmijemo previše vezivati,eto ja sam od onih kojima uvijek nešto fali.teško je to naučiti ponovo.ako si cijelo vrijeme živjeo u suprotnom.but,koga je briga?INFECTED MUSHROOM.preslušavam njihove starije albume gdje niđoh na stvar "BECOMING INSANE".srdacno je preporučujem svim ljubiteljima a i neljubiteljima tog žanra.kako mrzim tu riječ.meni reči žanr, isto kao nekom fancy(i ta mi se ne sviđa - bljak) ,uz tu stvar isto tako srdačno preporučujem WISH ,od koje sam nešto spominjao u prošlom postu.čekam kišu da....dokučite ili poslušajte stvar.e stari dobre inficirane gljive.a kad smo već kod stranaca,uvijek i uvijek ču spominjat TOM JAY-A.sad radi na drugim projektima ne tičući se stila ili ono bljak,žanra.za pohvalu je projekt UNDERGROUND SKY.slučajno
mi se našla što promo sa 4 stvari od koje neznam koja je bolja.ja bih rekao na svijetskoj razini jer brijem da bolju glazbu ne puštaju ni preko granice.zašto netko kod nas jednostavno ne može biti dobar.pa zato što nas podcijenjuju.eto zato.a ja tom jay-u i njegovim kolegama iz underground sky-a i ostalih projekata (neznam svima ime pa ču čutijeti)želim da stvarno svane taj njihov minut,da ne moraju brinuti o egzistenciji samoj, kao i obitelji.s njihovog seta čuo sam stvar kojoj neznam ime(čest slučaj),al znam da ide nekako "no more lies".pikla me na mjesto gdje je trebala,a set se isprepliče sa mojim životom,te sam samog sebe prepoznao u pojedinim mixevima.hebi ga.inače toma volim iz dalekih devedesetih i sve što mogu reči da njegove fešte su one od rijetkih danas,a da se prepričavaju duže vrijeme.ala BOYS & GIRLS(ili obratno,i tako nema veze)u malom skučenom prostoru monvi centra,nazivali su ga privee,a ime mu zaista neznam,ekipa sva poznata,starija,gotovo povratak u 9o-e.taj su dan svi dj-i bili dobri,ali ono što je u stanju učiniti tom s komunikacijom s publikom koja fali mnogim dj-ma,to je nezaborav.cijeli set sa svojom pričom,a šlag na kraju:da me u bulju karaš,sad se nemogu sjetit naslova stvari(ah memory)ali zato znam da je bila stvar od starih dobrih DOORSA.a tek kad sam čuo da je u set svrstao DEAD CAN DANCE,znao sam da je on onaj dj kojeg ču uvijek voljeti,cijeniti i koliko toliko pratiti.ZABORAVIO SAM vam reči da su tom i rosho osvojili ove godine na dodijeli PORIN-a,za suradnju s putokazima i remixsem ANDROID.remixed.,koji je rezultirao i porinom za najbolji album klubske glazbe.ujedno je to nagrada struke,kao i brojne pohvale publike i kritike...bravo.....
...jučer sam dobio potvrdnu mail poruku od mog jedinog prijatelja moje generacije.možda čak prijatelj za sva vremena.barem ja prema njemu gajim taj osiječaj.i ako se ne družimo(km),i ako se rijetko čujemo(on je krivac ne ja)...kad se sretnemo imam osječaj da je vrijeme stalo(i ako sam svijestan da vrijeme ne postoji),bilo mrtvo do tog trenutka i samo se nastavilo.čudan osiječaj ali mi se javlja s rijetkim ljudima.znam da mrzi kad mu čestitaš rođendan,znam da ne voli pisati ni sms,a kamoli mail,znam da je bio uvijek šutljiviji od mene,jer sam bio ja onaj koji je uvijek i sa svima lajao.nekad je dobro i došlo.zar ne stari prijatelju?neću stavljati nikakv inicijal jer sam siguran da češ znati o kom se radi,a mrziš bilo što vezano uz tebe i pisanja,razgovora,fešti...drago mi je da ste se ti i I.sreli.napokon jedna s mozgom i koja tebe može trpijeti više od sat i pol.uz to sad imaš sve što ti treba.zar ne?zar to nije smisao postojanja,mada gledamo možda iz drugačijeg kuta.zašto da je bijelo kad može biti crno.a ona najdraža meni "formule su pasale."-"ma kad."ili ona iz pamtivijeka upravo godina i formula.imali smo stan koji sam kao "trebao čuvati".jazbina,nema staraca,sedamnaest godina,maleni i nevini još neiskvareni(mislim na ostatak ekipe koju je život odveo drugim vodama).poster na zidu THE CURE - BOYS DONT CRY.sjetim se G.kako sjedi ispod tog plakata,omamljen pivama i nikako da konta čemu se valjamo od smijeha,izričući dvije riječi koje nije razumio al nije kontao gdje su.
vidite moji dragi,da sam poslušao tog prijatelja,al da sam ga poslušao i ozbiljno shvatio,puno sam negativnih stvari mogao prevazići.al očito sam ona klica koja ne uči na tuđim greškama već na svojima.pitam se ponekad tako,sjedeći zavaljen u fotelji.ma gdje su samo završili ti ljudi koje sam poznavao?neke srečem naravno dan danas po raznim eventima(svatko sluša nešto svoje,al se ono zajedničko uvijek nađe),tako mi ih je drago vidijeti,tako u meni zaigra moje malo srdašce.a kad i taj netko skonta tebe,a nije siguran da si ti(pa prošlo je svega deset godina + još koja.ljudi se mijenjaju.mjenja im se život.zapravo takvog si prave i grade.svakoj ludi njene radosti),nabaciš onaj smiješni sam po sebi osmijeh, pun nevinosti i želje za druženjem i proživljavanjem nečeg zajedničkog...i baš je taj osmijeh onaj pravi pravcati osmijeh kojeg ne možeš sresti ni na ulicama gradova,a još manje manjim mjestima.osmijeh koji ne košta ništa,a tako puno znači,ruši sve postoječe barijere.LOVE.........
Post je objavljen 15.08.2007. u 20:32 sati.