Marketing
...........
"Is it getting better
Or do you feel the same
Will it make it easier on you now
You got someone to blame"
Hm, dal ce biti bolje pitam se pitam svakog dana. Odgovor mi zvoni u glavi. "Bit ce ti onako kako napravis da bude".... A sto ako date sve od sebe i vidite zid, lijep, velik, hladan zid. Dal da krivim nekog za ista u svom zivotu, pa to bi bilo glupo.....besmisleno. Lakse je vjerovati da je netko drugi kriv....
"One love
One life
When it's one need
In the night
One love
We get to share it
Leaves you baby if you
Don't care for it"
Jedan zivot, trebamo li ga pokloniti??? Definitivno, ako moj moze biti necija sreca, ako moj moze biti necija sloboda.... Da itekako :') Sto je zivot da ga toliko pazimo??? Koji mu je smisao, sto je zivot ako ne vjerujes u nesto ono nesto vise, a ako vjerujemo u nesto vise tada znamo da nas nesto bolje ceka. A ako vjerujemo da nas nesto bolje ceka tada u cem je problem predimo na bolje ili opet mozda i ne vjerujemo :)
Da vjerujem da je jedna ljubav znate li koja od svih koje dozivimo. Ona koja nam uzme sve, ona koja nas natjera da shvatimo da se zivot moze nekom pokloniti i vidimo osmjeh osobe kojoj bi ga poklonili... I da ljubav iz nas odlazi ako je zanemarena. Polako izlazi i umjesto nje nastaje bezvremenska, bestezinska, bezoblicna praznina. Ona seze u zadnje kuteve naseg uma, ona odlazi u bezgranicje nase maste.... Sjecanja na sve sto je bilo a vise nije, sjecanje na sve sto nam nedostaje na sve sto nam curi kao pjesak kroz prste.
"Did I disappoint you
Or leave a bad taste in your mouth
You act like you never had love
And you want me to go without"
Razocaranje, da toliko je tesko. Ponekada je teze kada razocaras nego kada si razocaran.... To je jedan od mojih vecih strahova. Razocarati osobu koju volim. Osobu do koje mi je stalo. Jesam li? naravno nisam Bog. Nezeljeno uspjelo mi je nebrojeno puta. Nesvjesno jos vise. Nisam onaj tko sam bio, nisam onaj koga trazis, nisam onaj kojem se nadas, nisam dovoljno slab, nisam dovoljno jak, nisam dovoljno ponizan......
"Too late
Tonight
To drag the past out into the light
We're one, but we're not the same
We get to
Carry each other
Carry each other"
Prekasno.... Cesto je prekasno jer ne vidimo na vrijeme sto radimo. A stvari se putem gube i nestaju. Nikada vise nece biti iste. Nikada!!! Sve sto se izgubi i kada se vrati daje u pozadini bolno sjecanje na ono sto je bilo pa zatim bilo izgubljeno....... I tada opstaju oni koji se nose rukom pod ruku, koji su spremni podjeliti i dobro i zlo.....
"Have you come here for forgiveness
Have you come to raise the dead
Have you come here to play Jesus
To the lepers in your head"
Za kolike je ovo. Koliko licemjerja, dobrih namjera. Koliko osjecanja moci zato sto mozemo pomoci onom tko je trenutno slab. Hm..... Da se sjetim nisam li i sam ponekada bio slab, umoran, beznadan, beskorisan. Ali ipak, tu sam kada nekom treba dati savjet koji i sam moram cuti, reci nemoralnom da nije u redu to sto radi dok je sam taj cin nemoralniji od njegovog djela jer ga izgovaram kao da sma bezgresan.....
"Did I ask too much
More than a lot
You gave me nothing
Now it's all I got
We're one
But we're not the same
Well we
Hurt each other
Then we do it again
You say
Love is a temple
Love a higher law
Love is a temple
Love the higher law
You ask me to enter
But then you make me crawl
And I can't be holding on
To what you got
When all you got is hurt"
Da trazim li mnogo, vjerovatno. Jer ne mogu dobiti to sto trazim koliko god to malo ili puno bilo ocito je previse. Znaci li to da trazim previse od zivota... Ali kako zelim ga ili kakav mi treba ili ga ne zelim uopce... Sto dobivam od onog sto trazim a trazim ono sto trebam.... NIŠTA. Tracak ljubavi, mozda mnogo za danasnji svijet ali za neka ne tako davna vremena ne mjerljivo. Dobio sma nista i to je sve sto posjedujem. You ask me to enter But then you make me crawl O Boze, ponos. Jedino sto sam posjedovao... Zamjenio sam ga za ljubav. I sada eto imam.... ljubav .....
"One love
One blood
One life
You got to do what you should
One life
With each other
Sisters
Brothers
One life
But we're not the same
We get to
Carry each other
Carry each other
One...life
One"
I tako svi skupa a opet tako sami. Bez ikakvog kontakta. Bez ikakvog prijateljskog, majcinskog, bratskog, ljubavnog dodira. Kakav svijet. Sto je toliko strasno. Voljeti, dati se nekom? Riskirati ponos, riskirati slabost, riskirati samog sebe.... Hm..... Nije li ljubav smisao????
Hm, smireno i stalozeno sam rekao da bi zelio da ne postojim. Da! Nema depresije, nema niceg. Soba, zidovi, uspomene, neprospavane noci. Sve skupa jedan zivot. Zbroj svega je upravo to, toliko mnogo poraza da se su emocije premasile depresivna stanja oduzele su se, ne postoje...... barem u tim trenucima ne. Ljubavi toliko malo, gorcine toliko mnogo. Smrt onih koji su me voljeli, neprisustvo onih koji me vole. Bez ponosa, bez dodira, samo noc i soba i zidovi. Djeljenje radnog mjesta sa sivim ljudima. Koji te proucavaju i slazu strateske poteze, ne svjesni toga da se nisi dosao igrati sa njima. Ne postoji vise otpor, otvoren za sve, sve sto vam nije potrebno. Gnjev, plac, tugu, problem, jad, suze, boli, zagrljaji, emocije, ravnodusnost, presucivanje, prijateljstvo, neprijateljstvo, ljubav........ Samo mi recite sto vam je potrebno da dobijete ili date da vam je bolje. Cemu borba, prepustite se i prestanite vjerovati da mozete promjeniti ista, ne mozete ni zivjet samostalno,a bome ni umrijeti...
Hm.....
Sjede 3 prijatelja jedan stalozeno kaze:
"Zelim umrijeti"
Drugo dvoje umire od smijeha :)
Zivotna ironija!
Post je objavljen 14.08.2007. u 22:56 sati.