Bila je skroz jadna. Nazvala je brata jer nije htjela bit sama. Ona jako voli svog starijeg brata i u trenu se spakirala i krenula k njemu. Da prespava. Stvarno nije željela spavati sama u stanu. Bojala se nečega. Bojala se sebe. Svojih misli, želja, snova, neostvarenih, realnih, nerealnih. Bojala se svih bivših i budućih poslova, života, prijatelja, muškaraca. "Nikom nemo'š vjerovat" ponavljala je dok je žnirala tenisice. Pa dok se spuštala stubištem. Odlučila je :"Nikom nemo'š vjerovat" bit će njen novi životni moto. Naježila se, stresla se. Brrr... Shvatila je. Bojala se jer je cijeli život vjerovala svima.
"Nikom nemo'š vjerovat" ponovila je pijanom čiči koji je radio već treći krug 32ojkom. "Nemo'š, mala, nemo'š..." rekao joj je čiča dok je silazila s tramvaja.
Post je objavljen 14.08.2007. u 14:46 sati.