Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dros15

Marketing

Sjedila sam tako sama,dok me svježi povjetarac lagano gladio po vratu puhajući. Oko mene prekrasno zelenilo,i posebno isticajuće plavilo. Nebo je bilo tako savršeno bistro,kao da više nikada neće kišiti. Glasa nisam niti čula od ljepote koja se oko mene rađala. Zapravo zadnje što bih mogla reći jest da sam bila sama. Pa ipak se kraj mene nalazilo najmanje dvadesetak ljudi. Neki od njih su mramurno pili svoju prvu jutranju kavu nakon dugonoćnog tulumarenja,a neki su jednostavno odmarali čitajući novine kako se to i radi zapravo na odmoru. A ja sam tamo tako sama sjedila sa svojom kavom i cigaretom koja je lagano gorila. Od silne ljepote oko sebe već sam polako i zaboravila da se žar lagano gasi. Točnije gasio ga je povjetarac koji je puhao. Ili ga je palio. Nisam sigurna. Prekinula sam se u tom besmislenom razmišljanju. Zapravo nisam se sama prekinula. Prekinula me ona. Onako sva krasna,razbuđena i vrckava sjela je na stolac nasuprot preko mene kojeg sam do tada smatrala savršenim društvom. Pružao je tako krasnu tišinu. Niti zvuka nije ispustio. I sad je došla ona,probudila me i vratila u stvarnost svojim glasom.
"Hei! Sama si?" -Zapravo,da.
"Nisam ni mislila da će netko biti s tobom"
I prije nego je uspjela nastaviti tu rečenicu meni je u milisekundi prošla misao glavom. Ili možda ipak dvije. šta joj je to trebalo značit? Da nisam društvena osoba pa sam sama ili da nitko ne želi sa mnom na jutranju kavu? Stvarno bezobrazno!
Tko će znat? I naravno,moja milisekunda je prošla,a gospođica Uvijek-sam-nasmješena-jer-je-moj-život-savršen je nastavila pričati svoju priču.
"Uglavnom,jesi spremna za večeras?" -Zar nije prerano spremati se?
"Joj,ti šašavice mala..."
Šašavice??? Od kud joj ta riječ u riječniku? To niti generacija 50-tih više ne govori!! Svašta!
"..mislim psihički?" -Naravno,veselim se tome cijeli tjedan. Pa zar nije poanta ljetovanja provesti se najluđe zadnju večer?
"Ah da,kao i uvijek,pametno i promišljato od tebe. Ništa novoga. Draga,iako ti namjeravaš još ljenčariti ja moram skočiti do centra po par sitnica za večeras. I da,nemoj zaboraviti,u 22:00 kod zidića,OK?"
-Naravno. Uživaj!
"Znaš da hoću,i ti! Žurim,pusa,bye!" - Bok,bok!
Stvarno nije bilo potrebe da joj onako ljigavo šaljem ljigave pusice po zraku zato da bi ona,i ja zajedno s njom,ostale primjećene. Iako me svaki puta zbuni sa svojim izgovaranjem 10 rečenica u jednoj minuti polagano sam već priviknuta na to.
Ostatak dana sam provela točno onako kako je mala ljigavica predvidjela-ljenčareći.
Oko 21h sam se polako počela spremati.
I u 22:00 sam se nacrtala kod zidića.
Ona i njezino društvo su naravno kasnili.
Radi nje. Točnije radi dvije tone pudera koje je morala dobro izbetonirati na svoje već uništeno lice. Mahala mi je kao neki luđak i izderavala moje ime. Ali i na to sam već navikla. Upoznala me sa društvom. Bilo ih je puno. Ne previše. Oko desetak. Imena sam nevjerojatno brzo zapamtila. Ali jedno mi je ostalo odmah u memoriji. Iste sekunde. Pružio mi je ruku. Znala sam. To je to. Ali tada još nisam znala ovo što sada znam. Naime njeno društvo se ranije opskrbilo s alkoholom i odluka je pala. Idemo na plažu popiti litre i litre onoga čime su se oni opskrbili. Nije mi teško palo. Odmah sam se složila. Smjestili smo se i litre su se lagano ispijale. Nakon ispijenih 5 litara vina,pive i vodke,netko je iz džepa izvadio mali smotuljak. Trava,učinilo mi se. Pa što? To sad svi ovako i onako puše. To mi je već bilo normalno i nije me zasmetalo. Ali čim se mala ljigavica približila smotuljku i počela ispuštati oduševljavajuće krikove,malo sam bolje pogledala. I shvatila. Ne to nije bila trava. To je bio kokain. I začudo,ljigavica se primila posla. Počela je slagati lajne baš kao u filmovima. Prvi puta sam to uživo vidjela,bez obzira na svojih 20g. Nisam mogla vjerovati da je ona tako iskusna o tome. Znam ju 8 godina. Doduše družimo se samo preko praznika. Ali opet,nisam znala da je na to spala. Nikad ju nisam mogla tako zamisliti. Ne doima se takvom osobom. Garantiram. I zatim je počela uvlačit. Ajme koji šok! I svi su također počeli povlačiti. Naravno,bila sam ponuđena. Šokirana,pod utjecajem alkohola i luda od uzbuđenja koje me treslo zadnje večeri,pristala sam. Lagano sam ušmrkala to smeće. Osjećaj je bio odvratan. Mislila sam u tom trenu da će mi se sinusi raspasti. Obrisala sam nosnice i počela sam dobivati osjećaj kao da me muči alergiju u proljeće. Zatim mi se cijelo tijelo počelo tako osjećati. Samo bez ovog dijela s alergijom. Prepustila sam se osjećaju. I prije nego što sam očekivala probudila sam se kraj gospodina Zgodnog sa početka priče. Odjednom mi se sve razbistrilo i shvatila sam da smo spavali. Ne zapravo to je bio običan sex. NIšta više. Jer se ničega niti ne sjećam. Pokupila sam stvari i otišla.
Ali nisam znala da sam nešto jako važno tamo u toj odvratnoj,narkomanskoj,zagušljivoj i mračnoj sobi ostavila




nastavak slijedi...jednom...

Post je objavljen 14.08.2007. u 01:52 sati.