Marketing
O zdravlju i općoj dobrobiti... Mojoj.
Unatoč mom terminal-uniqueness nadanju da su me posjetile nadnaravne sile ili barem nadnaravne bube, ispostavilo se da je onaj skin-condition otprije mjesec-dva ipak samo dermatitis, i to uzrokovan dezinfekcijskim sredstvom za sprave u teretani. Valjda mi se potfrknula majica ili nešto pa mi je koža došla u dodir s tom varikinom ili štovećje. Nakon što otok nije splašnjivao, odlučila sam da prije nego odem iz Edinburgha ipak moram iskusiti čari NHS-a, kad već imam studentsko zdravstveno. Vrlo ugodno iskustvo – nazvala ja ujutro, dobila appointment u roku sat vremena kod doktorice s najtipičnijim anglofonim prezimenom na svijetu koja garant nije bila starija od mene (a ja, ajde, nisam baš toliko stara... još). Ravnodušno je pogledala moje neobično pravilno raspoređene plikove i obavijestila me da je to neobično obična reakcija na kemikalije, pa evo vam ova mast za mazanje (logično) i ovaj moisturizer (ne znam kak se to veli na hrvatskom) za tuširanje. Malo je čudno tuširat se s moisturizerom, ne znam, osjećam se ko Marie Antoinette blink-blink! Kako god bilo, dr.ica je bila u pravu i kužnost je u međuvremenu nestala.
Danas sam potvrdila da definitivno mogu otrčati 8 (slovima: osam) minuta na treadmillu bez prestanka i bez da umrem. Maratonci i polu-maratonci koji trenutno ne znaju bi li me smatrali otužnom ili smiješnom moraju znati da se ja u životu nisam bavila sportom, osim one tri godine ekvestrijanskih aktivnosti, daklem hipodroma. Ali meni to nije sport, nego ljubav 
Najduže što sam ikad u komadu pretrčala bilo je trčanje šest minuta u srednjoj, što se radilo valjda jednom ili dvaput godišnje. Nikad neću zaboravit onoj kučki od profe što me natjerala da trčim nulti sat ujutro nakon što sam noć prije imala temperaturu... 
Dakle, iako sam skoro izbljuvala pluća, ovaj put se nisam ni pošteno oznojila 
Naravno, ja ne bih bila ja da prvih par tjedana nisam trčala u bezveznim Skechersicama i zeznula kičmu. Mislim, kičma je zeznuta otprije, zadnji put mi je hrvatska doktorica sprašila voltaren u guzu i poslala me na slikanje. Nakon što je RTG rekao "u granicama normale" a ja, majku im, osjećam desni illium (hvala Wikipediji) kako mi strši iz zdjelice dva centimetra iznad lijevog, odlučila sam da mi fizioterapija courtesy of HZZO garant ne bu pomogla i nisam napravila ništa. I tako sam nepromišljeno hopsala ovdje dok me leđa nisu počela boljet. Onda sam brže bolje trknula u jedan od dva (mislim stvarno!) dućana na Princes Streetu gdje se mogu kupit tenisice i ogrebala se za nove Asicsice. A whole new world... Doma sam se nešto yoga-istezala i sad me više ne boli, ni dok sjedim, ni kad trčim. Whew! Glupača.
Inače sam abnormalno živčana jer se približava rok za dizertaciju a moj plan se jučer skljokao kao kula od mađarskih karata kad sam pročitala tri nova eseja, deset puta slojevitija, profinjenija i rječitija od bilo čega što se meni motalo po glavi... Novo raspoloženje prema postu od 19.7.: 3) i 4). Gr. Našto me majka morala upozoriti da se ne uzrujavam, opet zbog zdravlja (druga i duga priča).
Još sam više živčana jer sam u jednom od trenutno najcool gradova na kugli zemaljskoj, and the festival is passing me by... Odgledala sam, pamtim 4 oduzmem 3 puta 2... nekoliko stvari od ukupno milijun koje se događaju svake sekunde. Grad se potpuno transformirao, ulice su prepune, svaki prostor veći od prosječnog stana se pretvorio u neki festival venue, čovjek u svakom trenu može izići iz kuće, prošetati u bilo kojem smjeru i pronaći neku zabavu... A ja kuckam bilješke u sobi i kibiciram Žuleta na prozoru. Hrmpf. Budem pisala o festivalu tojest festivalima kad dođem k sebi malo. I kad odgledam nešto pošteno 
Dotad moram sama sebi bit gonič robova...
Post je objavljen 13.08.2007. u 23:07 sati.