Mislio sam već neko vrijeme uklopiti u sadržaj ovog bloga neke apologetske materijale, stoga evo, napravit ću kratki niz apologetskih članaka koji se tiču obrane najčešće napadanih kršćanskih i napose katoličkih tema.
Prvi dio se tiče naslova:
Je li se kršćanstvo razvilo pod utjecajem poganstva?
Tvrdnje protukršćanskih autora slijede tri osnovne linije:
1. Korištenje kršćanske terminologije da bi se opisale poganske tradicije
2. ukazivanje na navedene „sličnosti“
3. zatim proklamacija da je kršćanstvo kopiralo od poganskih običaja
Najčešće su meta usporedbi slijedeća poganska božanstva:
-Adonis (Adon) – pod tvrdnjama da dijele rođenje od djevica, smrt i uskrsnuće.
-niti jedan tekst o Adonisu ne spominje rođenje od djevice niti uskrsnuće – zapravo, Adonis je rođen kao plod incesta.
-prvi spomen o njegovoj smrti i revifikaciji dolazi iz djela „De Dea Syria“, koje je napisano u drugom stoljeću; daleko prekasno da bi moglo utjecati na kršćanstvo.
-također je dobro napomenuti da je mit o Adonisovoj „revifikaciji“ puno drugačiji od kršćanskog koncepta Uskrsnuća – Adonisova revifikacija je uobličena u vraćanju u život na jedan dan, zatim opet umire, te više liči na prirodni ciklus biljaka. Uskrsnuće nije samo „revifikacija“, već potpuni povratak u život, kompletno i trajno – poraz smrti i obećanje vječnog života.
-Dioniz (Bakho)
-Dionizu pripisuju čudesno rođenje, smrtnu majku a božanskog oca, te smrt i uskrsnuće.
-prema nekom tradicijama Dionizova majka je Perzepona, kraljica podzemlja, ili Demetra, božica poljoprivrede – nijedna nije smrtna žena.
-prema drugoj tradiciji je njegova majka smrtnica Semela, ali se i tu tradicije granaju – ili ga nije uopće rodila, ili je bila ubijena od boga oluje – nijedna ne daje nikakve sličnosti sa rođenjem Isusa Krista od Blažene Djevice Marije.
-pripisuje mu se i pretvaranje vode u vino – na svadbi – ali najraniji izvor za tu tvrdnju je roman iz drugog stoljeća (neki ga povjesničari stavljaju i u šesto stoljeće) – ponovo daleko prekasno da bi utjecalo na kršćanske hagiografe.
Još jedna tvrdnja je da je kršćanstvo razapinjanje „posudilo“ iz tradicije o Dionizu – i to protukršćanski autori povezuju sa slikom na amuletu koja prikazuje Dioniza raspetog na križu, dok je na samom amuletu napisano "bakhi".
Ali ta slika slika nije izvornik – preuzeta je sa slike amuleta koji je izgubljen u 2. svj. ratu. Povjesničari sam amulet stavljaju nekoliko stoljeća nakon Krista (treće ili četvrto) – stoga opet nemoguće da je utjecao na kršćansku misao – zapravo se dogodilo obrnuto.
-Krishna
-česte su tvrdnje „nevjerojatnih“ sličnosti između Krishne, hinduističkog mitološkog lika, i Krista – kao npr.: značenje imena, rođenje 25. prosinca, rođenje od djevice, otac je tesar, razapinjanje i uskrsnuće.
Ove su tvrdnje popularizirane u 19. stoljeću od strane protukršćanskih autora (npr. Kersey Graves)
-Krishna znači u prijevodu „crni“ ili „tamni“, dok Krist znači pomazanik.
-Krist nije rođen 25. prosinca, već je taj datum uzet za slavlje njegova rođenja – vjerojatno da bi se ISTISNULA poganska štovanja koja su se vršila na taj dan.
-Mahabharata, hinduistički religijski tekst, govori da je Krishna rođen u zatvoru i da mu je otac plemić, a ne tesar, i on je, sa njegovom majkom, imao prije Krishne još mnogo djece.
-prema Mahabharati Krishna nije razapet, već umire od strijele koja ga je pogodila u petu, te se zatim vraća u život.
-Svi ostali izvor o Krishni su sastavljeni između 400. i 1000. godine
Post je objavljen 13.08.2007. u 20:34 sati.