Poklon
Tvrdiš da je tišina
bliža miru nego pjesme
no da sam ti na dar
donio tišinu
(jer ja poznajem tišinu)
ti bi rekla
to nije tišina
to je opet neka pjesma
i vratila mi je.
Ostavio sam ženu da me čeka
Ostavio sam ženu da me čeka
sreli smo se nešto poslije
reče mi, Tvoje oči su mrtve
što ti se dogodilo, ljubavi
– budući da mi je rekla istinu
pokušavao sam joj iskreno odgovoriti
ono što se dogodilo mojim očima
dogodilo se i tvojoj ljepoti
Idi, idi spavati, vjerna moja ženo
rekoh pomalo okrutno
ono što se dogodilo mojim očima
dogodilo se i tvojoj ljepoti.
Tvoja želja zna
(If It Be Your Will, Various Positions, 1984)
Tvoja želja zna
mojih šutnji grijeh.
Zanijemit će stih,
sledit će se smijeh.
Umuknut će glas
dok blijeda tama sna
obavije nas.
Tvoja želja zna.
Tvoja želja zna
glas istine plah.
Propjevat će brijeg,
uminut će strah.
Propjevat će brijeg,
Tvoje psalme slap će tkat.
Tvoja želja zna
mojom pjesmom sjat.
Tvoja želja zna,
birat ne znam već.
S brijega radost će
rijekom moru teć.
Blagost Tvoja nek’
preli zdvojne duše grijeh.
Tvoja želja zna
pokloniti smijeh.
Privući će nas,
zarobljene snom,
prigušena luč
s Tvojom djecom zlom.
Prigušena luč,
Tvoje škrto sjeme zla,
jer ugasiti noć
Tvoja želja zna.
Tvoja želja zna.
Moj grijeh skriven znaš
(You Know Who I Am, Songs From A Room, 1969)
Ponorom tvojim neću past,
mojim ne želiš, znam,
vječna tišina krikom dijeli
tvoje od moga zla.
Moj grijeh skriven znaš,
s njim rađat ćeš dan,
ništavilom gluhim rasparat ću
svjetlost i san.
Ponekad ljepost nagu
trebam, podivljalu, zlu,
utrobu tvoju plodnom želim
i trebam da ubiješ nju.
Moj grijeh skriven znaš,
s njim rađat ćeš dan,
ništavilom gluhim rasparat ću
svjetlost i san.
Ako me ikad pronađeš,
sebe ću izdat sam.
Predat ću leš ruine
jer će s tobom oživjeti, znam.
Moj grijeh skriven znaš,
s njim rađat ćeš dan,
ništavilom gluhim rasparat ću
svjetlost i san.
Ponore tvoje neću proć,
moju ćeš prezret kob.
Ni život niti smrt ne slijedim,
gospodar nisam ni rob.
Moj grijeh skriven znaš,
s njim rađat ćeš dan,
ništavilom gluhim rasparat ću
svjetlost i san.
Ponekad ljepost nagu
trebam, podivljalu, zlu,
utrobu tvoju plodnom želim,
i trebam da ubiješ nju.
Moj grijeh skriven znaš,
s njim rađat ćeš dan,
ništavilom gluhim rasparat ću
svjetlost i san.
još uvijek čitam tuđu poeziju i nemam svojih riječi
nadam se da ćete uživati u Leonardu COHENU
Post je objavljen 13.08.2007. u 08:46 sati.