Tjedan dana raja, odmora sa iskljucenim mobitelom, sa najvoljenijom osobom na svijetu, sa jednom nogom u moru, a drugom u krevetu, przenje na suncu i hladjenje u ulici u kojoj je uvijek propuh... ah... jedini, ali bas jedini problem je to sto je bilo samo tjedan dana... ah da je barem jos toliko, barem toliko...
I da mi je barem naci recept kako ne misliti na neke stvari... kako se ne prisjecati ih, kako da te sad pak 100 sitnica, pjesama, mailova, poruka, izjava ne asocira na ono ruzno i bolno, kao sto je nekad milion na lijepo i bolno! Mislim da bi onda sve bilo savrseno... uostalom, ovo je puno bolje nego ono obrnuto sto je bilo, nije li?
Nemam bas puno toga pisati... pa i necu duljiti... samo toliko za sada!
Post je objavljen 12.08.2007. u 23:43 sati.