Marketing
masks by linder
Nakon dužeg razmišljanja, dolazim konačno do zaključka.
Ne postoji savršen stih,
ne postoji savršena priča,
ne postoji savršeno umjetničko djelo,
kip, slika, fotografija, film, predstava..
Jer sutra ćemo ustati, pročitati ili ugledati nešto još bolje od onog predhodnog, naše će razmaženo nepce zapjevati od miline na neku riječ, scenu ili susret boja, zatvorit ćemo oči, oteti će se uzdah.
Uzvik – savršeno- već odavno pretvorismo u klišej. Život nam osvaja nove vrhunce i iznova stremi... novo se pitanje postavlja: do kada tako?
Dok dišemo.
Ima nas nekih koji zapnu, pa ostanu uspavani godinama.
Ne pomiču se, ne pronalaze u sebi snagu za novo.
(Koliko god pričaju, pjevaju i pišu, zapravo – duboko šute!)
Ostaju zadovoljno uljuljani u svoju sadašnjost uvjereni da su postigli maksimum, čeznu za silaznom putanjom u statističkom izvješću svog života.
Ali, kad se zaista pokrenu, pa makar još samo jednom, njihovi novi uzleti tada još više vrijede.
Ostavljaju dublju brazdu.
Post je objavljen 12.08.2007. u 09:23 sati.