Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tai

Marketing

Godišnjica

twinsicke
Koračam polako, sasvim polako. Još petstotinjak metara do Tvoje ulice, još petsto i nešto mojih koraka. Kasno je, umor mi viri ispod trepavica, ali ipak… idem. U ruci mi ruža, čvrsto je držim i s čuđenjem gledam kako mi se njen trn zario u dlan. Zario u dlan ili dušu? Kapljice krvi na crvenim laticama tako odudaraju od tradicionalnog zagrebačkog sivila i podsjećaju na nešto, nešto davno izgubljeno.

Znači li i Tebi ovaj dan tako silno, toliko duboko kao i meni? Čekaš li? Osluškuješ li korake u predvorju? Ili se predaješ zaboravu, svakodnevici… ne sluteći da mi je danas svaki korak istovremeno lak i beskrajno težak. Nakon tri godine…hoćeš li mi konačno reći “da”?

Odjednom ispod mojih nogu pojavljuje se bjelina škriputavog snijega. Onog, davno otopljenog ili je to bilo samo tri zime unazad? Sjećaš li se kako su moji prsti bez prestanka iscrtavali mala srca na zaleđenim prozorima Tvoga auta?
Te se večeri stalno iznova ponavljala jedna te ista pjesma: “I really love you, I really love you, I really love you again, I really love you… more than a friend…”
Ona silna bol u meni koja je molila za tvoj dodir… pa i najmanji, slučajan…
Svjetlost svijeća, miris cedra i bergamota. “You, you got me starving for your love, your love”. I Tvoja predaja, uz riječi:”ovakvu ljubav ne mogu odbaciti”. Prepoznavanje?! Možda!
Te noći, ledene zvijezde zalijepile su se na moje prozore dok su Tvoje vrele usne otapale led u mojoj duši. Ili se to topio led u Tvojoj? Tko bi to sada znao…

Jedino što sada želim je da se više nikada ne izvlačiš iz mog zagrljaja u ponoć i odlaziš kući. Želim da me jutra bude u Tvojem zagrljaju s okusom voća i meda. Predajem Ti se kao obala moru, preplavljena, natopljena od silnog udara valova… Gdje li je sada to bezbrižno ljeto i vrelina sunca upletena u našu kosu.

Ta luckasta godina pomrčine sunca i mog beskrajnog straha od “kraja”. Zajednička buđenja, moje lice na Tvojim grudima, umirujući otkucaji Tvog srca tjerali su iz mene svaki strah. Praskozorje ljubavi, miris mora, kliktaj delfina… Zaista želim ostati s tobom u vječnom ljetu, na otoku prepunom borovih iglica i mirisa lavande. Neka vrijeme samo ide, ja ostajem. I neka sanjam.

Na trenutak me bude svjetla semafora. No, korak po korak i grad ponovo nestaje. Padam u vrtlog, kaos slika i sjećanja. Samo Te volim, samo to. Važno mi je samo da Te nađem, dodirnem. Hoćemo li biti Jedno, od današnjeg dana, ovog četvrtog veljače, ili smo osuđeni na vječne, nesretne dvije polovice koje se traže? Tko si Ti, tko sam ja? Ti… ja… ljubav… Jedno!
Hoćemo li biti, jesmo li? Jesmo li bili… zauvijek. Postoji li uopće netko drugi, netko osim nas, netko ili nešto što nije ljubav?!

I tada, i sada, gledam Te… očiju širom otvorenih u kojima je sve stalo, a kreće se nesmiljenom brzinom. Brže, brže, sve brže… I vidim Te.. Vidim kako prvi puta odlaziš od mene, kako me gledaš s nevjericom dok Atlantida gori i nestaje, vidim kako mrziš sve što je egipatsko, a osobito veliku svećenicu čija si robinja. Umirem od tvog rimskog mača kojeg si mi zabio u srce kao dostojan protivnik. Ostavljam Te, Tebe, svoju ljubavnicu, na milost i nemilost inkviziciji. Čuvaš me kao malu indijansku bebu, ali nisi me mogla sačuvati od vatre, mama. Vatre, koja je ne jednom natjerala naše duše da se ponovo, i uvijek iznova rađaju i traže. Na sve moguće i nemoguće načine. To silno vrijeme traženja, u kojem si bio, u kojem si bila, moja ljubavnica, suprug, brat, sestra, prijatelj, dijete, učitelj, majka, otac, Bog… sve.

Gdje je tome kraj? Ima li ga uopće? Postoji li uopće vrijeme počinka, smirenja? Ili je sve neprekidna mijena u kojoj samo iznova mijenjamo maske, uloge, drame… Ti i ja smo svaki čovjek, svaka žena, svaki kamen, travka, životinja koji su ikad bivali u postojanju. Ti i ja Jesmo. Ljubav. Jedno. I više ne sumnjam u Tvoj odgovor, ovaj put ne. Danas dolazim da ostanem.

Stigoh, drhtavim rukama zvonim na Tvoja vrata. Otresam nepostojeći snijeg s cipela. Trenutak sumnje. Otvaraš vrata. Ulazim.


Priča je prvi puta objavljena 2002. na natječaju za kratku ljubavnu priču na Vip portalu, osvojila je treću nagradu, kasnije je još objavljena na Corneru 11.12.2003.



Post je objavljen 11.08.2007. u 19:26 sati.