Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tai

Marketing

Fantazija

ivancica
Padam polako i zaranjam lelujavo u dubinu. Toplo mi je i sigurna sam iako se već polako rastajem sa svojom osobnošću. Meni ionako nije važno... Nije, zaista, nije. Znam da kad potpuno utonem i zaronim da ću se probuditi u svijetu šarenih snova kao potpuno druga osoba. I bit će mi svejedno što u stvarnosti radim, osjećam, mislim i čija sam. To ću ostaviti suncu i danu. Ali ovdje, na astralnim ravnima, ja sam slobodna od svega. I sjest ću kao i jučer ispod ogromnog drveta i zamislit ću da pokraj mojih nogu teče zelena rijeka koja se gubi negdje u daljini, i tko zna, možda čak i natapa Zemlju s koje sam upravo stigla. Isti trenutak misao slijedi želju i stvara prekrasnu hladnu rijeku…. Uranjam u nju…do bokova. I čekam… tebe.

Ti si još s druge strane, osjećam tvoje zaranjanje i kako se gubiš. Nestrpljiva sam, al' samo malo. Znam da ćeš stići za koju minutu neodoljivo privučena samo mojom željom. Izlazim iz rijeke i sjedam na obalu obasjana svjetlom koje izvire sa svih strana. Polako i nježno tvoji obrisi se počinju ocrtavati ispred mene. Sjedaš na travu boje mentola i prepuštaš svoju kosu vjetru. Slutim tvoj osjećaj slobode iako ne želiš da ja to vidim i znam. Riječi ovdje ne postoje… misli nam se pletu… i dobro je …tako. Znam svaku tvoju misao i svjesna sam svega što želiš i trebaš… i želim ti dati… sada… uzmi… molim te… samo noćas…tako sam te gladna….i ne krijem više to…ne ovdje…

Pitam se kakvog su okusa tvoji poljupci, prilazim i onako pahuljasto i nježno dodirujem ti lice. Osjećam te. I nijemo te molim da se svega sjetiš sutra kad se probudiš i otvoriš oči. Hoćeš li?

Prelazim ti prstima preko vilinskih usana, kose…tako si neobična, nestvarna… Zagrlit ću te čvrsto, koliko je god moguće u ovom nepostojanom svijetu koji će trajati toliko dugo kao i moj san… ili tvoj? Tko koga ovdje sanja? Hoćemo li si to ikad priznati? Hoćemo li se ikada usuditi izgovoriti? Strah i stid… sve se isprepliće… kao i naši prsti u ovom nijemom zagrljaju, samo tren prije buđenja u kojem će prve zrake sunca razbiti naše krhko i privremeno utočište….razdvojiti nas…. Rasuti našu želju i ljubav u tisuće svakodnevnih stvari…


Ova je priča prvi put objavljena na Corneru 3.6.2003.


Post je objavljen 11.08.2007. u 00:02 sati.