Pregled posta

Štafeta...

Štafeta je danas jedna od najzanimljivih disciplina atletike, a na Olimpijskim igrama trči se pred sami kraj, kao vrhunac natjecanja. Da li se trčala u antičkim olimpijskim igrama, ne znam, ali u svakom slučaju dobio sam blog štafetu od Marty kojoj zahvaljujem, i eto napisati ću ukratko svoj dio o tome...

OPISATI SE U PAR TOČAKA
visok, jaako visok, crna kosa, vrlo kratka, zelene oči, bez obzira kako se osjećam, djelujem flegmatično...

PAR REČENICA O MENI

Ne volim sebe opisivati, jer mislim da čovjek sam o sebi nikad nije dovoljno realan, al ipak neka bude. Eto, studiram povijest i informatiku, trenutno radim u vindiji, slušam rock i metal, u zadnje vrijeme najviše folk metal jer su me gospoda Jure i Hrco zarazili. O tome koliko sam pričljiv ovisi o sugovorniku ili sugovornicima... Volim zezati ljude, posebno dok nisu svjesni da je šala, pa bude svega. LOL. Često mijenjam raspoloženja, ali rijetko se to primjeti... Volim iskrenost i direktnost kod ljudi.

PITALICE

- ISTINA ILI LAŽ

Tko nije spreman prihvatiti istinu, jer će ga boljeti, njemu nek se ublaže stvari, ja uvijek želim znati na čemu sam, i zato me samo istina zanima. I kako god nešto ružno zvučalo, ako nije baš rečeno sa namjerom da se vrijeđa, ismijava ili sramoti, ja neću nikome uzeti za zlo, koliko god mi možda u prvom trenutku teško palo. Dapače, takve ću ljude više cijeniti od smješkala koji jedno pričaju a drugo misle...

- MRŽNJA ILI OPROST

Ja odabirem negdje između. Ne mrzim nikoga, i teško da ću tako lako nekoga uopća zamrziti, što ne znači da su mi svi dragi i da sve volim. Dapače, jako daleko od toga. Samo mržnju shvaćam kao i ljubav, kao najjače osjećaje, koji ti opsjedaju um i sužavaju ti vidokrug. Upravo su ljubav i mržnja, u svoj svojoj oprečnosti najsličniji, i često jedan prethodi drugome. Osoba koja mi nije draga kod mene ne budi nikakve emocije, jednostavno ona za mene ne postoji i samim time ne zaslužuje ni trenutka moje pažnje, razmišljanja ni vremena.
Opraštam svakome za koga vjerujem da nije nešto skrivio sa zlom namjerom. Nije bitno što čovjek napravi, bitno je ako je imao namjeru napraviti loše ili ne. Svi smo ljudi, svi griješimo i svi imamo mane. I upravo je u tome ljepota postojanja. Ali kada netko ima loše namjere prema meni, onda ugalvnom dobije istom mjerom natrag.

- SLADOLED ILI KOLAČ

Slatko volim, iako nisam fanatik, kao moj stari. Ako moram birati između sladoleda ili kolača, biram kolač, naročito ako je neka čokoladna torta. Ko klinac sam imao često problema sa grlom, tako da sam se potpuno odviknuo od sladoleda. Tek u zadnje vrijeme sam ga opet počeo jesti, al i dalje je kolač prioritet...

- MOTOR ILI AUTO

ne vozim ni jedno ni drugo, još sam zaglavio u autoškoli, ali u ovom izboru biram auto. Zašto da patim na kiši, vjetru i riskiram glavu, kad se možeš lijepo normalno voziti na toplom i udobnom u autu? Adrenalin mi se ne diže baš na brzinu, prije na mnoge druge stvari, tako da ne patim za vozilima... da je pitanje najdraže prijevozno sredstvo, svakako bi odabrao vlak.

- DISCO ILI KAFIĆ

Svakako kafić. Vjerojatno je ostavilo na meni traga to što mi nikad nitko nije zabranjivao izlaske, pa sam već sa 15 godina mogao biti vani kad hoću i do kad hoću. Onda sam to ko klinac isfurao maksimalno, i dosadilo je... Volim i sad zalutati van, kad je dobro društvo ili kad mi dođe baš, ali svakako mi je draže negdje sjesti na kavu i pričati...

- NOGOMET ILI KOŠARKA

Nogomet u svakom slučaju. Volim ga igrati, bilo za fax, bilo sebi za gušt, volim ga gledati, iako ne baš svaku tekmu, samo kad igra naša reprezentacija, naši klubovi u Europi, ili kad mi je neki zanimljivi klub igra, što je najčešće neki drugoligaš al nema veze...
Inače od sportova nogomet mi nije najzanimljiviji. Nije mi ni do koljena hokeju za gledanje, a za igranje mu veliku konkurenciju čini stolni tenis i odbojka. Žao mi je da još uvijek nisam uspio naći barem dvoje ljudi još koji bi htjeli samnom odigrati odbojku na pjesku... A teren mi malo dalje od kuće.

- LJUBAV ILI NOVAC

Po meni nije stvar za usporedbu, ali u svakom slučaju je ljubav bitnija. Što će ti sav novac ovoga svijeta, ako čovjek nije sretan? Ako nema nešto što ga uveseljava, neki duševni mir i zadovoljstvo?
Opet s druge strane nemoguće je zamisliti život bez novca u današnjem kapitalističkom društvu. Baš sam neki dan vodio razgovore sa frendom jednim, i došli smo do zaključka da kada bi mjesec dana bili uskraćeni novca, 99% ljudi bi umrlo (naravno i svih socijalnih i sličnih službi i ostalo).
Zato, kao i u svemu, treba pronaći sredinu... Iako, opet, nisam materijalist, pa bi osobno radije više ovog prvog nego drugog... Iako u stvarnosti stvari ne idu željenim tijekom ni sa jednim ni sa drugim...

- TRI ŽELJE ZLATNE RIBICE: Nemam ih... Nek život ide svojim tijekom. Valjda će jednom donijeti i nešto dobro...

- ŠTO TE NA LJUDIMA NAJVIŠE PRIVUČE:

Male, naoko nevažne stvari koje meni govore više od ičega drugoga. Svatko se može pretvarati i glumatati, ali sitnice razotkrivaju sve, ako se na njih dovoljno obraća pozornost. Zato mene najviše dojme kod ljudi male gestice i mali događaji, kojih vjerojatno ni oni sami često nisu svjesni.

- KAKO SE VIDIŠ U ŽIVOTU

Ne vidim se... Neka stvari idu svojim tijekom. Bojim se zamišljati budućnost, jer imam dojam da kada se počne ostvarivati ću se samo razočarati. Znam što je danas, planiram što ću sutra, za prekosutra ću misliti tek kad sutra bude na izmaku.

- OSOBE BEZ KOJIH NE MOŽEŠ ZAMISLITI SVOJ ŽIVOT

Mislim da ih nema. Nisam baš imao djetinjstvo iz snova, ali radi toga sam naučio da se mogu pouzdati samo na sebe, i zato sam dosta neovisan o drugima. Iako, unatoč tome grozim se pomisli gubitka poznate osobe, a kamo li dobrog prijatelja ili slično. Kada se jednom navežem na neke ljude, onda se jako teško navikavam na to da ih više nema iz nekog razloga nakon nekog vremena u mojoj blizini.

ZANIMLJIVOSTI KOJE MOŽDA NISTE ZNALI:

" - Jako volim putovati. Nije bitno sa kime, kada i kamo, bitno je da putujem, da vidim nove krajeve, nove ljude, da se krećem i da nisam doma. Eto sutra putujem u dugu uvalu, nije baš daleko, al malo ljetovanja... Negdje tokom jeseni planiram turneju Rumunjskom i Bugarskom, i to vjerojatno sam, vlakovima, svaki dan u drugom gradu, to će bit zanimljivo...

- Ponekad o meni više znaju i bolje me poznaju ljudi koji me osobno skoro i ne poznaju. U stvarnom svijetu djelujem flegmatičan, vodim svkakave rasprave i razgovore, zbijam šale, ali o mojim osjećajima i raspoloženju rijetki imaju pojma...

- Mislim da sam jedan od rijetkih osoba koja nikad nije zapalila cigaretu. Ni povukla dim. Ni za probu.

Štafetu predajem Luani, rascupanoj maloj pohotnici i blue aci...

Post je objavljen 09.08.2007. u 20:55 sati.