Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/1000lica

Marketing

Danas sam... aktivno odmoren :)

"Eh, da mi je svaki dan ovakav, to bi bio pravi godišnji odmor!" - rekoh, na što su me svi oko mene pogledali prilično čudno... To jest, pogledali bi me čudno kad me ne bi poznavali dovoljno dobro.

Ali, da počnem od početka. Kao što ste primijetili, nije me baš bilo na blogu neko vrijeme - pisao sam o svemu što me "zakačilo" - a poslije toga sam otišao svojima na more (da ne bude zabune, za one koji ne znaju: nisam s mora, nego su se moji tamo preselili). Kao i u većini turističkih gradova, ima dosta ljetnih zbivanja, ali - kao u svakom prosječnom hrvatskom turističkom mjestu - ta zbivanja traju najkasnije do ponoći. Nakon par dana druženja sa starcima, sistericom i šogijem, kupanja s nećakom, te usputnim škicanjem odbojkaša (hm, da, i odbojkašica... ooo, daaa...) na pijesku, saznah kada su salsa večeri, i bijah ugodno iznenađen što ih ima čak četiri u tjednu! Doduše, prva večer je otkazana zbog vremena (bez veze, na trgu je bila omanja fešta koja nije bila otkazana, i na kojoj je bilo i podosta ljudi, pa ne vidim zašto se salsa nije mogla održati), no drugo veče sam otišao do hotela negdje oko 11 (standardno vrijeme za izlaske čak i u radnom tjednu, a kamoli u ljeto) i prvo naišao na animaciju, koja me baš i nije pretjerano privukla (jednostavno nisam tip kojeg treba animirati - prije ću ja animirati druge...), pa sam na kraju uspio otplesati samo nekih mršavih pola sata, jer se u ponoć hotelske pepeljuge moraju vratiti u svoje krpice i nitko im ne smije remetiti san nono Za one koji znaju da na plesnjacima obično plešem po 3-4 sata bez prekida (osim pauza kad zasvira reaggeton, ali je to samo silom prilika), znat će zašto mi tih pola sata nije ništa značilo... Nakon toga sam čuo da sljedeći party počinje u 9 i traje do 11! Katastrofa - pa čak i da je kasnije, dva sata su mi jedva dovoljna i za zagrijavanje!?

E, ali... Onda sam saznao da su na Grimaniju u Svetvinčentu puno aktivniji, i da bi isto veče koncert trebao trajati od 9 pa sve do 4 ujutro - jupppiiiii! nut Nema veze što se do tamo trebam voziti sat vremena (uostalom, mnogi u Zagrebu kad idu tramvajem npr. u Lake trebaju možda i više od toga), i nema veze što sam - standardno - krenuo tek u 11, plesao sam od ponoći pa negdje do pola tri uz odličnu glazbu i sa nekoliko poznatih i novih partnerica. Taman po mom ukusu - dovoljno onih cura s kojima znam da mogu napraviti što god mi padne na pamet, ali i onih s kojima mogu eksperimentirati... A moram reći da ima u Istri jako talentiranih plesačica (jedna me se posebno dojmila, ali možda bolje da ne pretjeram, mogla bi još pročitati, pa sam onda gotov... Hm, ili možda upravo to i priželjkujem?! rolleyes ).

Naravno, poslije toga još pola sata čavrljanja s poznanicima (ali samo zato što nije bilo više glazbe), u 4 sam bio doma, i dok sam se spremio na spavanje, polako je počelo svitati. E, to je već zabava! A ne kad ideš s kokošima spavati... Radije ih probudim da preuzmu dežurstvo dead

No, to još nije sve. Isto popodne (znači, nakon spavanja...) sam imao dogovor s best-frendom, koji pleše po Istri ovo ljeto, da ćemo se naći i konačno priključiti odbojkaši(ca)ma. I on, i ja volimo igrati, ali već dosta dugo nismo bili na terenu. Igralo se u troje, pa smo ulovili još jednog lokalnog igrača, koji je na početku zaključio da je sve to samo zabava, pa kako ispadne, ispadne, i u šali pitao hoćemo li ostati barem jedan meč na terenu (igrala se klasična varijanta - tko pobijedi ostaje, a druga ekipa se mijenja). Nažalost smo prekasno počeli, pa smo nakon pete pobjede morali reći da moramo ići i ne možemo čekati da nas netko konačno izbaci... cool No, nije bila stvar u pobjeđivanju, nego u tome da smo mogli duuuugo igrati i guštati se smokin (Hm, trebam li spomenuti da sam bio najstariji na terenu, a i frend je mlađi svega 5 godina od mene? Najniži nisam bio, ali skoro, no to me nije spriječilo da uredno radim blokove na mreži - pa tko će samo stajati, kad nam noge služe i za skakanje?! O letećim startevima na loptu ni da ne govorimo... Kako samo fino zna škripati pijesak pod zubima... smijeh)

E, TADA sam - nakon cjelovečernjeg plesanja (uz 2x1 sat vožnje prije i poslije) i nekoliko sati šamaranja lopte, skakanja i trčanja po pijesku, kao i ronjenja u istom (nema izgubljene lopte!), te naravno ožuljanog koljena - izjavio rečenicu s početka ove priče. I što je najbolje, i mislio sam tako: kad bih imao prilike, plesao bih svaku noć i odigrao bih svaki dan barem dva-tri sata odbojke, picigina, ili već čega drugog gdje se mogu pošteno iskakati, a tome bih dodao još samo ekipu za neke društvene igre (tipa Riziko, El grande, Axis and Allies, Age of Mithology,... ili makar Uno...), i eto idealnog odmora za mene! OK, već sam shvatio - moram na odmor s petnaestak ljudi, od kojih će trećina biti za ples, druga trećina za sport, a treća za igre... Tako ekipa (možda!) izdrži moj tempo... lud

I naravno, da ljeto bude idealno, mogao bi se pojaviti još i neki simpatičan osmijeh, upućen baš samo meni, koji bi mi pomogao da se opustim u onim trenucima kada se želim malo primiriti... Recimo da se vlasnica tog osmijeha privije uz mene dok odmaram od svakodnevnih aktivnosti? kiss (Hej, niste nikad čuli za romantiku? Nisam mislio na nove gimnastičke i ine poduhvate!... No, kad već spominjete... hm?!... cool)

Eto, ako ima kandidata, možete se početi predbilježavati - iduće ljeto oganiziram ljetovanje pod motom "tko preživi, pričat će!" (ako ima kandidatkinja i za dio priče sa primirenjem, molim da se prijave odvojeno... i sorry, tu sam seksualno diskriminativan - prihvaćam samo kandidatkinje wink)

Samo se nadam da ću i u preostalom dijelu ljeta imati prilike za još koji takav gušt - uostalom, ovaj tjedan ću okruniti sa salsa-vikendom u Beogradu, sljedeći vikend sam opet u Umagu, a vikend poslije na tri večeri salsa-fešte u Portorožu... Pa, valjda bude nešto od toga smijeh A do tada, pozdrav svima wave

Post je objavljen 09.08.2007. u 14:23 sati.