najboljoj frendici je umrla mama..
moja prva reakcija je bila prostota..
iako je posljednijh tjedana stanje bilo dosta loše uvijek sam imala feeling da će se NEŠTO dogoditi. pa makar i čudo. jer ne očekuješ da će se tebi dragima nešto loše desiti.jer nesreća je rezervirana za druge...neke neznance..nepoznate u novinama čije osmrtnice čitamo svaki dan.. tj. ja ih preskočim. uvijek mislim kako nikog od njih ne znam. a moji starci im ipak i posvete neku pažnju pa komentiraju:ajojjj, vidiš, znam nju/njega-to ti je žena/muž od... iako sam prisustvovala nekoliko pogreba uvijek sam ostala nekako distancirana. nisam bila toliko bliska s tim osobama..
a sad..moram se suočiti s pogledom moje drage Srne i beskrajnom tugom u tim velikim, smeđim očima..jooj, ježim se. a žena je bila baš dobra i relativno mlada-oko 50 godina.
a muči me i što je umrla u bolnici, a doktori dugo nisu znali što joj je, pa je nisu mogli ni pravovremeno i pravilno liječiti.
muči me kad mnogi oko mene kažu:ma joj, još ne znam što mi je. doktori nisu sigurni.. a takvih situacija ima koš i još.
i onda si ja mislim.pa ja ću biti doktor jednog dana. proći ću 6 godina studija da bih tek okvirno bila upoznata sa opet tek dijelom boleština koje svaki dan niču i kako bih bila sposobna prepoznati, i pravovremeno liječiti ili bar nešto ublažiti..
bogme me brine..znam da je ljudski griješiti i naravno da je logično da se liječnicima greške najmanje opravdavaju jer nije isto kad pogriješiš u tiskari ili fulaš nekome lijek..brine me koliko ću i ja sama biti sposobna povezati ono nešto što mi je negdje u glavi, što sam jednom negdje pročitala-jer imaaa togaaa.
i onda si kažem:kad dođeš do prakse već ćeš imati neku sistematiku i naravno, uvijek ćeš morati biti spremna na nove spoznaje i kako kažu 'doživotno učenje'..ne dobiju ljudi ovu diplomu na blef..
ali opet ima liječnika i liječnika. kao i u svakom zanimanju-netko je nadaren i zbilja mu to ide i zbilja razumije i želi razumijeti. a netko jednostavno nije stvoren za to. i sad si ja malo promišljam:koja sam ja od ove 2 skupine..
svi volimo ugodne i ljubazne liječnike, ali da naravno budu sposobni. j..š ljubaznost ako on ne razlikuje lijevo od desnog.. a jasno je da ne mogu uvijek biti ljubazni kad im kroz dan prođe toliko ljudi i ćudi- svatko sa svojim problemima i željama i mišlju kako ih jedino oni imaju.i sad bi netko rekao:pa to im je posao, šta su ga odabrali?
zar nije posao i tete u referadi da bude informativna i donekle ljubazna. ali meni se čini da je ova naša tek u iznimnim situacijama normalna,a ne ljubazna.
dalje: prodavačice, tete na kiosku, da ne spominjem vozače autobusa..
pa i svemoguće profesore..
ups, i kako sam sad došla do ovoga?
a samo sam htjela reći da mi se svašta sad zbiva u životu..počevši od toga da mi je sutra ispit iz vožnje i da moram položiti jer mi ističe godina dana otkad sam upisala auto školu i da sad u glavi vrtim neka raskrižja i manevre..
pa do činjenice da bih mogla produžiti godišnji i vratiti se na otok s knjigom-i polako-svaki dan 20strana bubat i s morem ljubovat, i posjetit novostečeno društvo spomenutih stranaca i poradit na društvenom životu i engleskom..
kako je divno što možemo imati jako velik utjecaj na naš položaj na Zemlji. tj utjecati na svoj život. a za to je potrebno samo ODLUČITI UČINITI. ne htjeti ili željeti već jednostavno UČINITI.
skočiti bungeeom, padobranom, roniti s morskim psima, upisati tečaj plesa..
samo lupiti šakom u stol i reći: RADIM TO SADA ->bez odgađanja.
jer tko zna, sutra možda bude prekasno.
mama moje drage Srne nije bila svjesna da će se samo tako ugasiti. nije imala priliku oprostiti se od najmilijih jer su joj inducirali komu kako ne bi patila od bolova.
sami odlučujemo hoćemo li promatrati život kako juri pokraj nas ili ga zgrabiti za rukav i reći :Hej, ja sam živa!!
Post je objavljen 08.08.2007. u 18:30 sati.