Dok smo sestra Moga Nekoga, njezina Veća Curica i ja sjedile u hladovini i igrale jamb, došla je Manja Curica s raznim igračkama u rukama. Pokazala je nekoliko modela, od kojih je izvukla jedan primjerak i svojim osmogodišnjim slatkim glasićem rekla:
- "Pegy, Pegy" (boreći se za verbalnu prevlast među mnoštvom), "ovo je Tvoj Netko.".
Onda je nabrzinu izvukla i drugi komad s riječima:
- "A ovo si ti.".
Malo kasnije otišle smo skupa da mi pokaže druge svoje igračke, opet je izdvojila ona ista dva primjerka, njima dodala treći i nastavila:
- "A ovo je vaša curica".
Pitam je ja na to:
- "A baš je curica?", na što mi je odgovorila: - "Svejedno. Može biti i sinak. Neka bude sinak.".
Možda se svemu tome i ne bih toliko smijala da moja obitelj nije bila sljedeće:
Moj Netko - gumeni jarac,
Ja - gumena koza,
Sinak - sitniji primjerak plastične ovčice.
Moju kozje-ovčju obitelj dala mi je za doma. Volim djecu.
Post je objavljen 08.08.2007. u 08:12 sati.