Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/dreamerforever

Marketing

Tara, moja jedina ljubav

14.01.1998.-04.08.2007.


Ovo je jedino pismo koje ti pisem..Mozda zato sta smo bile dovoljno sretne i pametne da znamo na vrijeme reci jedna drugoj koliko si znacimo..Zao mi je jedino da u zadnje vrijeme nismo mogle provoditi mnogo vremena zajedno..Znam da si me razumjela, da si znala da bih odmah bila dosla da sam mogla..pa da setamo po nasoj plazi, kupamo se zajedno..da me zagrlis kad te strah..i da zaspemo skupa na kaucu..Volim te beskrajno..i jako mi nedostajes..Uvijek si bila tu kad sam te trebala, slusala si sve moje suze i setala sa mnom i kad je kisilo..Nadam se da se i ti mene sjecas tamo gore i da ti nedostajem..I da te vise nista ne boli..Tako bih te htjela vidjeti jos jednom, zdravu..da budemo vesele i sretne..Da sam znala da ce nas zadnji susret bti posljednji u kojem cemo obe biti bezbrizne i zdrave, rekla bih ti jos puno toga..Rekla bih ti da si moja najdraza i da nikad nitko nece zauzeti tvoje mjesto u mom srcu..jer smo rasle skupa..
Zivot bez tebe i nije bas narocito zabavan, znas. Falis mi jer mi se nitko ne veseli kao ti kad se ujutro probudim, falis mi da se izlezavamo na kaucu nakon rucka, falis mi za popodnevnu setnju i kupanje u sutone dok su plaze puste..Falis mi jer si bila jedini pravi prijatelj koji mi je uvijek sve davao a nikad nista trazio zauzvrat. Ponovo sam postala ono sto sam mislila da vise nikad necu..jednostavno previse boli i lakse je glumiti da sam ok..da sam bezosjecajna i da sam te prebolila. Smijem se i glumim da sam ok jer bi se drukcije cijeli moj sustav raspao..a znas i sama da sam u zadnje vrjeme bolezljiva..Ponovo sam stavila masku..i glumim. Glumim da ne mislim na tebe i da mi beskrajno ne falis. Izlazim vani ovih dana jer jednostavno ne mogu podnijeti to sto te nema...Pred ocima mi je stalno tvoja slika dok si umirala..Drago mi je da sam bar tad uspjela biti uz tebe..Kao da si cekala da se pozdravimo prije nego odes na onaj svijet..Znam da te uzasno bolilo..i vjeruj mi, srce mi se kidalo jer nisam mogla uciniti nista da ti pomognem. Oprosti mi na tome..U tim trenucima najvise na svijetu zeljela sam biti doktor..ili barem vila s carobnim stapicem..nadala sam se da cuda postoje i da ces se jednom samo probuditi zdrava...Izlazim vani dokasno jer, cim zaklopim oci, vidim te kako umires..i kako jauces od boli..A ja jednostavno ne zelim prihvatiti da te nema. Trudim se izmoriti tako da zaspem cim legnem.. Previse me boli ova tisina bez tebe..
Volim te beskrajno, najdraza..Jedina stvar u koju sebe pokusavam uvjeriti trenutno da mi bude lakse je da ti je sad bolje..jer te ne boli. A onda opet pomislim da je sve moglo biti ok samo da smo primjetili na vrijeme..I krivim sebe, jer sam trebala biti tu mjesec dana ranije..jer bi te odvukla u doktora i dok te samo malo bolilo..i mozda bi sve bilo ok i sad bi sjedile ovdje zajedno..I vjerovatno nikad necu moci oprostiti sebi sto sam ostala tako dugo gore na poslu..Nadam se ipak da ces mi ti to oprostiti.
Ljubim te i falis mi, draga moja. Gledat cu nasa videa i slike i sjecati se zajednickih trenutaka dok se ponovo ne sretnemo u vjecnosti..Nadam se da ces me cekati tamo na ulazu, najdraza. Nikad te necu zaboraviti. Volim te. Zivjet ces u mom srcu zauvijek.






Post je objavljen 07.08.2007. u 10:36 sati.