Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/torcidaimotski

Marketing

DOKUMENTARAC O DINAMOVOM PROLJEĆU '82

DOKUMENTARAC
01.11.2004
DOKUMENTARAC O DINAMOVOM PROLJEĆU '82

Dokumentarni film o Dinamovu proljeću '82. toliko me je iritirao lažima koje smo mogli čut od pojedinih,ne znam kako ih nazvat, a da ne budem vulgaran, tako da sam smireno odlučio pojasnit argumentirano odnos Dinama i Hajduka i navijača oba kluba u kontekstu države SFRJ. Hajduk, za koji je rečeno kako je strogo jugoslaveski klub, miljenik Tita i tako to. Umjesto da pod takvim epitetima 1945. pokupi lovorike,uzme ponudeno mjesto rada i djelovanj(Beograd) i bude klub Vojske Jugoslavije ciji igraci bi automatski postali profesionalci s redovitim državnim primanjima, uspijeva imati petlje i ostati klub grada, Dalmacije i Hrvatske, odlučujuci se na težak put iz provincijskog manjeg grada spreman graditi budućnost puno težim, siromašnijim i nesigurnim putem. Zagreb predaje mjesto sjedišta NSJ velikodušno i bratski Beogradu. Zagreb, grad čiji su komunisti prodali imena svojih prijeratnih klubova, a igrače prepustili na milost i nemilost direktiva iz Beograda o prelasku u novoformirani Partizan, dobija Dinamo koji dugi niz godina nije ni bio prihvaćen kao ljubav navijača iz Zagreba, a veću navijačku pažnju dobija tek 60-tih kad dolazi do najvećeg uspjeha kluba kad su osvojili kup velesajamskih gradova.Stariji Zagrebčani će vam rado spomenuti kako je u neka doba Zagreb imao više navijača purgera, nego Dinamo. U to vrijeme rivalitet je bio često puta i na granicama fizičkog sukoba, sve dok Dinamo djelovanjem komunista nije malo po malo zagušio klub iz Kranjčevićeve, a Dinamo se počeo razvijati u prvi klub hrvatskog glavnog grada. Da budemo načisto i Hajduk je iz svojih interesa slično gušio rad kluba RNK Split koji je jednako kao i Hajduk imao svojih navijača, ali pretežno lijeve orijentacije. Split se nije mogao nositi s bijelima.
Prva ratna prvenstva za Hajduk su bila krvava. Hajduk je kao klub iz malog grada trpio strahovit sudački teror.
Pod pokroviteljstvom FSJ: 46/47 Hajduk cetvrti, Dinamo drugi, 47/48 Dinamo prvi, mi drugi, 48/49 mi treći oni iza nas. Zamislite mi jugoslavenski protežirani klub, a Dinamo prije nas osvaja prvenstvo Jugoslavije. Razlog lošeg tretmana Hajduka od FSJ-a leži i u onoj poznatoj posjeti Frane Matošića Beogradu kad je '47 reka u savezu da je doša kupit dva deka poštenja. Od tad su mu sva vrata bila zatvorena i nikad nije uspija skupit reprezentativnih nastupa koliko i zvjezdini igrači iako je i za vrijeme rata bija jedan od najjačih igrača u prvoj talijanskoj lizi, gdje je igra pod prijetnjom o deportaciji obitelji u logor radi njegovih komunističkih nazora. Godine 1950 svima je bilo pun kurac nepravdi i Hajduk je jednostavno odlučija osvojit prvenstvo i bez sudaca i bez miliona. Na iniciranje pok. Vjenceslava Žuvele osnovana je Torcida, a po prepričavanju njegovog najboljeg prijatelja tad, Ante Dorića, Žuvela je bija odlučan hrvatski nacionalist koji je ima ideju da samo pravim organiziranim navijanjem uz totali pritisak na igrače Zvijezde, Hajduk može na Plinari do pobjede i prvog poslijeratnog prvenstva. Tako je i bilo, rođena je Torcida, Hajduk je dobija Zvijezdu, a poslije toga i Budućnost i prvi i jedini u povijesti našeg nogometa osvojio prvenstvo bez poraza. Žuvela je odleža 1 godinu zatvora, suđen je tri, ali su njegovi isposlovali pomilovanje, kad se stvar malo stišala, potplačujući suca. Žuveli je Bog da da se poslije u životu dobro ispegla, a 1971. godine trebao je postati gradonačelnik Zagreba, ali je to stopirano baš zbog osnivanja proustaške Torcide. Ekipa koja je uhvaćena prilikom vraćanja zvona na crkvu sv. Nikole na Marjanu provela je jednu noć na zloglasnom Katalinića brigu, pod torturom udbe i njenog šefa Čolaka koji je tad prema svjedočenju jednog od zatvorenih Ante Ivaniševica s Radunice konstatirao da je Torcida proustaška organizacija i da s tim treba odmah prestati i ne trudeći se shvatit objašnjenja Valente s Klisa koji je svjedočio kako je to samo skupina navijača koja navija vatreno poput Brazilaca na svjetskom prvenstvu. Čolak je kao šef udbe u Splitu bio pod pritiskom Beograda jer se digla velika frka u državi, Zvijezda se žalila, Frane Matošic je bija kažnjen od igraca, Žuvela je otiša na robiju,al Torcida je ostala na okupu i živila je kontinuirano do današnjih dana s tim da je koristila i imena poput Četvrte Vilaje i Nesvrstanih, jer se samo ime Torcida iza 50-te nije smjelo javno koristit. Navešću samo primjer iz 80-te, prije utakmice s Hamburgerom Trepča i Kula su na Poljudu ispisali prvi grafit Torcida, što je odmah bilo izbrisano, Kula priveden, a Trepča mi svjedoči kako je i sliku koja je izašla u Slobodnoj izbacija iz svoje teke (poznata kupusara, većina navijača je imala teke di bi skupljala i lipila članke, ulaznice i slike) jer je očekiva raciju i kod sebe doma, mada ga Kula nija odruka i nisu ga privodili.
Vratimo se u 50-te, 51. Dinamo drugi, Hajduk treći, 52. mi prvaci, Dinamo četvrti, a iz Splita stiže brzojav čestitki iz Hajduka Dinamu koji je remizira 2:2 s Zvijezdom u Beogradu (drugi gol autogol), poslan od Bože Brokete: DOK JE SRCA BIT CE I KROACIJE, dok sličnu gestu koja je Broketu skupo stajala nikad nismo dočekali od Dinama, 52/53 mi drugi iza Zvijezde na -2 boda, s tim da je Hajduk na zamolbu Perona i dopuštenje Kardelja radi vanjskopolitičkih odnosa kasni 15 dana na povratku s južnoameričke turneje iz Argentine. Bez obzira na to FSJ donosi odluku da bijeli igraju u Splitu s juniorima protiv BSK-a i gube 2:0, te s juniorima izvlače samo 0:0 u Subotici sa lošim Spartakom i tako nam kradu prvenstvo.53/54 vrhunac tretmana FSJ-a prema režimskom Hajduku, Vukas i Beara kasne na pripreme reprezentacije, ne svojom krivnjom, a kazna je mjesec dana neigranja za bijele, Hajduk je tad pokaza veličinu, ne izlaze iz protesta na utakmicu sa Sarajevom u Splitu, gube 3:0 namjerno, a u prijateljskom ogledu dobijaju Sarajevo 4:2 igrajući samo za publiku na Plinari. Iza toga naravno bez Beare i Vukasa gubimo u Zagrebu, a prvak je naravno Dinamo, a mi tek četvrti, ali znajući čije je prvenstvo i na čiji mlin su odluke FSJ-a. Idemo dalje 54/55 mi prvaci. Dinamo treci, a u prvi kup prvaka 55/56 FSJ šalje našu taktički i fizički najbolju ekipu, Partizan, mada je poražen te godine u Splitu i u Beogradu. Partizan je izbačen tek u četvrt finalu od Reala i to jedva, a da je bio Hajduk na tom mjestu ko zna možda bi bili i prvaci Evrope. 55/56 mi dvanaesti, Dinamo četvrti, 56/57 mi treći oni peti, 57/58 Dinamo prvak mi deveti, 58/59 oni peti mi sedmi, 59/60 oni drugi mi peti, 60/61 mi treći oni četvrti, 61/62 oni treći mi peti, 62/63 oni drugi na minus pet, mi jedanaesti, odlučne bodove opstanka zaradili smo pobjedom 1:0 u Zagrebu, a Ante Dorić mi svjedoči kako je potpredsjednik Hajduka Stipanović dobio infarkt i preminio nakon što nije postignut dogovor s Dinamom da nam puste utakmicu, utakmicu smo dobili golom Hlevnjaka a Ante Ivaniševic mi iz kuta Torcide kaže kako misli da nam je Škorić, vratar Dinama možda i pustija gol, a o Škoriću nešto više u sezoni 65/66, 63/64 oni drugi mi deseti, 64/65 oni osmi mi dvanaesti, 65/66 oni drugi na minus osam, mi dvanaesti, afera Planinić,Hajduku oduzeto pet bodova, za opstanak je trebalo bar bod uzet Dinamu u Splitu, ali Škorić Kovačiću brani i jedanaesterac i mi gubimo, a umjesto spasonosnog boda, sa minus pet, spašava nas od ispadanja gol razlika. Dinamu bod ništa nije značio jer mu je Vojvodina utekla osam, 66/67 oni drugi mi sedmi, ostala je zapamčena po neredima i tučom s vojskom na utakmici sa Sarajevom, nakon koje je Hajduk kažnjen igranjem utakmice s Beogradom u Rijeci kad je Torcida napravila veliku bakljadu oko stadiona i došla u velikom broju da bodri kažnjeni klub do visoke pomjede 4:1, 67/68 oni treći mi peti, 68/69 oni drugi mi šesti, 69/70 oni šesti mi sedmi, 70/71 povijesna titula koja je imala vatrenu jesen 70-te i neviđene nerede nakon što je prekinuta utakmica Hajduk-Beograd 2:2 (pogođen i komiran sudac Ristic). Nakon šta FSJ registrira utakmicu 0:3, došlo je do danonoćnih demonstracija, bacanja i razbijanja svega što je beogradsko i sličnog prizvuka, prava prethodnica Hrvatskom proljeću, što je urodilo takvim pritiskom da su najveće političke partijske instance odlučile da se susret registrira 2:2 radi mira u državi, mada Hajduku taj jedan bod nebi uskratio put do osvajanja prvenstva i velike fešte u zadnjem kolu protiv Olimpije kad je cijeli stadion bio u bijelom a važevi i bengalke gorile su prije, za vrijeme i na kraju utakmice što se vidi iz filmskog i foto zapisa. 71/72 oni osmi, mi deseti, 72/73 oni osmi mi deveti, 73/74 mi prvi oni sedmi, 74/75 mi prvi oni peti, 75/76 oni treći, a mi bi bili prvi da Maksimović nije produžavao utakmicu u Ljubljani Olimpija-Partizan 0:1, sve dok Partizan nije dao gol. Ništa nam nije vrijedilo to što smo dobili Partizan 6:1 u Beogradu i što je Ivić proročanski hrabro tad izjavio: "bit ce mo prvaci ako nam dozvole", a nisu nam dozvolili tri duple krune zaredom što do tad niko nije zabilježio. 76/77 oni drugi na minus devet, mi osmi, 77/78 mi treći oni četvrti, 78/79 mi prvi, oni drugi, kupovali mi, kupovali oni, mi se bolje snašli, u zadnjem kolu na Koševu dobili smo Sarajevo ,a utakmicu su popratile masovne tučnjave Torcide sa ostatkom Sarajlija koji su više mrzili Hajduk od Dinama. Dinamovci smatraju da su u tom prvenstvu zakinuti za titulu, s pravom ili ne prosudite kad izanaliziram proljeće'82., 79/80 mi peti, oni dvanaesti, vrlo bitno prvenstvo Hajduk-Zvijezda prekinuta kod 1:1, smrt Tita taman kad smo ih imali dobit ,krenula je pjesma sa sjevera naravno, vojska Druže Tito mi ti se kunemo, ista ona radi koje su Slija i još dvojica privedeni u miliciju jer su ih šipkama napali ispred sjevera prije utakmice, Sliju je u kasnije nastalom ludilu pustilo doma a da ga nije ni zapisalo, mada je moga popušit dobar zatvor za napad na vojsku. Na ponovljenoj utakmici poraz i kamenovanje beogradskog vlaka na Brdima radi čega su 15-torica momaka zaradila pritvor. Samo da se zna i da se zaključe šlagom sve blagodati kojima je drug Tito i njegov režim nagradivao Hajduka. Nema joze mafioze i od tad počinju i skandiranja najprije u Mostaru, "Jozo mafijozo" i kao odgovor na mostarsko "Tito partija Veležova armija", rodilo se ono "Isus Marija Hajdukova armija", dok je pjesma "o Isuse na nebesu daj pomozi bijelom dresu, bijelom dresu, bijeloj boji, o Isuse mi smo tvoji", nastala još od dolaska Vardića u Hajduk '67, a na takvim pjesmama navijači Dinama, hrvatskog jedinog kluba mogli su samo zavidit i kopirat, što je za pohvalu, kao i prihvaćanje slogana sa splitskog sjevera "MI HRVATI", koji su oni rado uzeli srcu kao svoj kao i pjesmu Marjane, Marjane, jer nisu imali ljepše. 80/81 mi drugi iza Zvijezde minus dva boda,bez komentara,oni peti, 81/82 eto Dinamova proljeća, mi treći na minus pet bodova, neviđena krađa u Maksimiru koštala nas je samo 0:0, istok je bio bijeli kao i većinom 80-tih, sve do pred kraj kad smo prešli na jug. U Splitu nismo imali sreće ali oduzeta su nam tri boda radi slučaja Petrov (ka i slučaj Andrić) di je naša pobjeda u prostorijama FSJ s blagoslovom Zorislava Srebrića koji je zastupao hrvatske interese, kao i članovi iz Srbije, Kosova, Vojvodine, Crne Gore i Makedonije u komisiji za žalbe FSJ-a kad su darovali Hajduku 0:3 za zelenim stolom. Torcida je na transparentu taj rezultat objesila prekrižen i pomirila se s tim da će hrvatski jedini i jedinstveni klub Dinamo bit prvak. 82/83 mi drugi iza Partizana na minus dva, Dinamo treći s isto toliko, a remizirali smo gori i u Split, da bi Partizan bija prvak. Nezaboravna je utakmica s Partizanom 1:0 u Splitu '83. kad je bila velika bakljada i vrhunsko navijanje. 83/84 mi peti, oni dvanaesti, Rijeka četvrta, 84/85 mi drugi iza Sarajeva, oni šesti, prezadnje kolo Sarajevo u Skoplju s 1:0 do 1:2, mi protiv Želje 4:4, a do pred kraj smo vodili i bili prvaci s obzirom na 1:0 u Skoplju, zadnje kolo je Zvijezda već obečala Sarajevu, ali nismo ni mi pičke, pa smo dali 2:4 Dinamu u Poljudu i počastili ih s kupom UEFA, jedna čisto jugoslavenska gesta dobre volje. 85/86 mi četvrti, oni šesti, 86/87 mi osmi, oni šesti, 87/88 oni četvrti mi osmi, 88/89 mi treći oni peti. 89/90 oni drugi, mi treći, ali oboje s velikim zaostatkom za Zvijezdom, 90/91 oni drugi,mi šesti ali opet i jedni i drugi dosta iza Zvijezde.
Rezime prvenstava, sjetimo se koliko ih je prema dokumentarcu ukradeno Dinamu. Mogućnosti za zavjeru postoje u prvenstvima: 51(gol razlika sa Zvijezdom), 59/60(-1 sa Zvijezdom), 66/67 (-2 sa Sarajevom), 68/69(-3 sa Zvijezdom), 78/79 (gol razlika s Hajdukom), 82/83 (-2 sa Partizanom i gol razlika s Hajdukom). Ni najzadrtiji purger nemože tražiti ništa više izvan ovih 6 mogućnosti. Pogledajmo sa strane Hajduka, na isti način mogućnosti za zavjeru su: 51 (-3 za Zvijezdom i Dinamom), 52/53(-3 za Zvijezdom), 60/61 (-2 za Partizanom. -1za Zvijezdom), 75/76 (-1 za Partizanom), 80/81(-2 za Zvijezdom), 81/82 (-5 za Dinamom), 82/83 (-2 za Partizanom), 84/85 (-4 za Sarajevom). Pokazalo se ovako naoko 8 mogućnosti najrealnijih, kao i 6 kad je u pitanju Dinamo. Neka svak donese svoj sud, moj zaključak je da je Hajduk imao zlatne 70-te kad je Kirigin uspijevao u hrvanju s mnogo jačim Srbima, zlatne 50-te di nas je gazilo nepravdama, 60-te s jačanjem Torcide koja bengalkama i dimnim kutijama prati vjerno jako lošeg Hajduka, i 80-te kad smo možda bili najbolji u povijesti, strašni u Evropi, ali u nemilosti FSJ-a. Za 80-te koje najbolje poznajem najreprezentativnij dokaz gaženja bijelih je slijedeći primjer. Pešic i Simović došli su iz Napretka, Sliškovic iz Veleža, Deverić iz Dinama, Bursač iz Sutjeske, Gračan iz Rijeke u Hajduka, nabrojio sam samo najreprenzentativnije primjere prvoklasnih igrača, a svi do jednoga pozvani su na služenje vojnog roka iz Hajduka, Hajduk ih je gubio za jednu godinu i za pad forme .Najžešci pritisak vlasti na igrače da ne dolaze na Poljud,a nema ni jednog obrnutog primjera.
Možda nebi bilo loše dotaknuti se i kup natjecanja i te statistike. Krenimo redom Dinamo je osvojio 7 kupova: 51. (s Vojvodinom, prva u Zagrebu, druga u Beogradu), 60. (3:2 s Partizanom u Beogradu), 63. (4:1 s Hajdukom u Beogradu),65. (2:1 s Budućnošću u Beogradu), 69. (s Hajdukom dvi u Beogradu 3:3 i 3:0), 80. (sa Zvijezdom, u Zg 1:0, u Bg 1:1), 83. (sa Sarajevom3:2 u Bg). Dinamo je izgubio 8 finala kupa: 50(sa Zvijezdom u Bg 1:1 i 3:0), 64 (sa Zvijezdom u Bg 3:0), 66. (s Beogradom 6:2 u Bg), 72. (s Hajdukom u Bg 2:1), 76. (s Hajdukom u Bg 1:0), 82. (sa Zvijezdom u Zg 1:1, u Bg 3:0), 85. (sa Zvijezdom u Zg 1:2, u Bg 1:1), 86. (sa Veležom u Bg 3:1).
Pogledajmo bijele:9 kupova, 67.( sa Sarajevom ždrijebom u Splitu 2:1), od 72. do77. pet zaredom, 72. (s Dinamom 2:1 u Bg), 73. (sa Zvijezdom u St 1:1, u Bg 1:2), 74. (s Borcem 1:0 u Bg), 75. nema kupa, 76. (s Dinamom 1:0 u Bg), 84. (sa Zvijezdom u St 2:1, u Bg 0:0), 87. (s Rijekom u Bg na penale, polufinale, malo finale s Zvijezdom na penale, u St 1:2, u Bg 0:1), 91. (s Zvijezdom u Bg 0:1). Hajduk je izgubio 5 finala: 53. i 55. ( sa BSK-om u Bg oba puta 2:0), 63. (s Dinamom u Bg 4:1), 69. (s Dinamom u Bg 3:3 i 3:0), 90.(sa Zvijezdom 1:0 u Bg), a 61. u finalu je igrao Varteks i izgubio od Vardara 2:1, prethodno eliminiravši Hajduka u jednoj utakmici ždrijebom igranoj u Varaždinu kad je Papec priznao sucu da je već postignuti i priznati vodeći pogodak dao rukom. Poštena gesta i Varteks je pošteno otišao u finale.Evo sad je sve na papiru pa vi komentirajte kako nas je gamad okarakterizirala u dokumentarcu veličajući svoje hrvatstvo i optužujući Hajduka za jugoslavenstvo i protežiranje. Mi koji smo ilegalno i po cijenu hapšenja održali kontinuitet navijačkih zastava s orginalnim Hajdukovim grbom, unoseći ga ispod odjeće na sve stadione bivše države, mi koji smo potakli i purgere da organiziraju navijačku ultras grupu, mi koji smo redovito odlazili i na Maksimir kad su igrali Srbi samo radi obračuna s njima i navijačke pomoći Dinamu, mi koji smo im slali brzojave: DOK JE SRCA BIT CE I KROACIJE, mi koji smo udomili i privolili bijeloj boji najvećeg hrvatskog nogometaša, Zagrebčanina i purgera Bajdu Vukasa, mi smo goli kurac, a Dinamo je pravi, oni su digli svibanjsku revoluciju 1990. u Zagrebu, a nas nekoliko tisuća ju je otišlo branit par dana poslije u Beograd na finale kupa sa Zvijezdom. Još mi je najjača priča onog Srbina, kao nekog viđenijeg navijača kojeg je Arkan zva doma '82. Mislim stvarno su na tripu.
Ja san stvarno puka a miljun stvari mi je još na pameti, ali netriba više ni prepričavat koliko je torcidaša ležalo zbog nacionalizma, koliko je modrica moralo proći, a na koncu koliko je mladih ljudi moralo poginut za Hrvatsku s oružjem da nas ovako blate na našoj hrvatskoj televiziji.
NAPISAO: Radunica

PREUZETO SA TORCIDA.ORG

Post je objavljen 06.08.2007. u 20:57 sati.