Marketing
Gjuro
Bilo je to negdje u siječnju 1992 godine. Opskurno hotel, boravište UNPROFOR-aca. Spazili smo ga ujutro, pospani, promrzli, blatnjavi, i kaj češ nego ga iskoristiti za grijanje, kavicu nešto kratkoga… ušli smo nutra ko hrda negativaca iz kakvog lošeg spageti westerna, ošacnuli recepciju i odmah se zaputili put restorana. Oružje smo onako pobacali s sebe, kraj stolaca.. osoblje nas je gledalo neko vrijeme, valjda detektirajući koja smo uopće vojska. Konobaru smo dovikivali narudžbu preko pola sale, ko krdo stoke neke …. Onda je Gjuro spazio klopu, švedski stol, uredno serviran, nasred sale, promrmlja si kratko i odrješito u onu tjedan dana staru bradu „Normalna klopa“.
Nabrzinu je iz ruksaka iskopao vilicu, uzeo stolicu i premjestio se za švedski stol i počeo onak mirno i dostojanstveno s prehranjivanjem, kao što bi i priličili jednom stasitom mladići iz ugledne doktorske familije. Nakon par zalogaja dolazi konobar s našim pelinkovcima i kaficama, posluži nas i krene prema Gjuri.
„Gospodine, ovo je švedski stol…“ reće mu tiho, na pola prestrašen…
Gjuro lagano digne pogled, onak umiljat, dječački nedužan, gleda ga neko vrijeme i mirno mu uzvrati „Ma maknut ču se ja kad dođu sveđani….“
Post je objavljen 05.08.2007. u 20:04 sati.