Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dalibor

Marketing

Bojana izložila likovne radove Vlade Franjevića koji su obojani stihovima

Pajdaš/ prijatelj kneza Adama od Lihtenštajna, Vlado Franjević, u selu Bojana pokraj Čazme pokazao je posljednju kolekciju radova kojima dominira strast i nada. Bojana nije žena, ali je živa, a Galerija Matešin se nalazi na kućnom broju 66.


Tamo gdje je prije par godina rasturala Maca Maradona sa ženskim nogometnim klubom odigravši utakmicu sa ovdašnjim nogometašicama, u subotu 04. kolovoza je Vlado Franjević u privatnoj galeriji svojeg prijatelja slikara Franje Matešina objesio na čavle ekskluzivnu kolekciju nekih zadnjih radova i prikazao likovne majstorije rodnom kraju.

Okupilo se mnogo znatiželjnika i zaljubljenika u ovakva događanja ( tradicija je ovdje da iako dolaze ''fini'' gosti iz Švice, Zagreba, Bjelovara, Čazme i drugih mjesta, mještani sela se također okupe i nitko nikome ne smeta i nema nikakve snobovštine ) koji su došli odati počast sjajnom umjetniku poznatom po izlaganjima u svijetu, a najmanje u rodnom kraju zbog čega je moguće imao stanovitu tremu prilikom ceremonijalu otvorenja ( rodom je iz Martinca pokraj Čazme ).

A trema je znak respekta.

Vlado Franjević je osebujan umjetnik koji od '93 živi u Kneževini Lihtenštajn. U miru Kneževine stvara svoje radove te je danas jedan od najpoznatijih tamošnjih umjetnika s projektima koji idu puno dalje od likovnog izražavanja. Tamo ga itekako cijene ( Hans Adam II ) pa je postao stipendistom Savjetodavnog tijela za kulturu Liechtenstein, a suvlasnik je poznate galerije Optimum u Vaduzu.

Posljednja kolekcija nosi naziv ''Obojani stihovi'' ( njem.orig. Bemalte Poesie ) . Poezija je također jedna od Vladinih arty strasti i stihove vješto inkorporira u svoja likovna dijela.
Neke od djela koji su izloženi u Galeriji Matešin možete vidjeti ( radi se o 12 radova ) i na netu klikom na ovu online galeriju pa čak i poslati e-kartu.

Ipak, moja preporuka je da stavite dupe na četiri kotača i da odete u ovo pitoreskno mjestašce u Moslavini sakriveno među poljima kukuruza. Izložba traje do 11. kolovoza ( potrebna prethodna najava na telefon: 098 - 377630, 043 - 77 52 65, i 77 51 40, galerija@matesin.com ). Konzultirajte se s Mireo kartama i napravite itinerar.

Vlado za sebe voli reći da želi aktivno živjeti i promovirati međunarodnu i međukulturnu komunikaciju i posredništvo, pa tako obilazi Indoneziju ili npr. stvara umjetnički projekt ''Angels of migration'' u koji je uključio mnoge dobrovoljne suradnike, a Južna Koreja ga uvrštava među zbir najboljih svjetskih kreatora plakata.

A ja sam mu danas rekao – ''Vlado, mene su se najviše dojmile ekološke skice i čini mi se da svojim zadnjim radovima promoviraš ''zeleno'' ( full i total ) pa bi te mogao primiti čak i onaj pizdek Al Gore, a ove tvoje ekološke skice čine mi se idealne za postati dijelom aktivnosti ''US pokreta zelenih PR beretki'' :)
Tako je to zaključilo moje ne- ''vješto'' oko. No, subjektivni sadržaj onoga što sam danas vidio na njegovim slika je strast i nada. Za geekove, sadržaj = tag :) Šalu na stranu.

Osim toga, ovaj rad je također favorit za zid moje sobe.

Američki književnik Henry Miller jednom je rekao kako misli da umjetnici nisu ispred svojeg vremena kao što su to znanstvenici ( ili tehnolozi, dodao bih ) pa kao umjetnici zaostaju za vremenom, a njihova mašta ne ide ukorak s maštom znanstvenika ( tehnologa ) .
Mislim da je Vlado ovu izjavu učinio netočnom i pobio u cijelosti. Tja.

Kada pogledam dio njegovih slika iz zadnje kolekcije ( digitalni otisak, akril, lak, ispisani tekstovi, internet galerija itd ), onda mi se Millerova teza čini bedastom.
Vlado mu pokazuje da ne postoji nova umjetnosti, nego da postoje novi putevi kojima se dolazi do istih rezultata :))

Osim što nije daltonist i jako dobro poznaje boje, Vlado vješto barata internetom. Član je mnogih networking sajtova ( Xing, LinkedIn, Academica, pa čak i MySpace ), pisao je blogove, djela su mu izložena u online galerijama te posve shvaća e-commerce rješenja za vlastita djela, a osobno je bio kustos prve hrvatske online galerije Konture ( neznam gdje je nestala ta online galerija ? ).

Da ne pričam kako već godinama ima aktivnu e-mail listu kojom obaviještava sve zainteresirane i na ovaj način o svojem djelovanju.

Kako li sam samo dospio danas u Bojanu kod Čazme ?
Valjda u želji da konačno proniknem u dekadentni život umjetničkih krugova s očekivanjem grupnog druženja s nekim od nazočnih parova/cura/žena-pod-stigmom-bračne-monotonije nadomak obronaka Moslavine( od čega nakraju nije bilo ništa, ili sam ja to prebrzo otišao ) :)

Vladina e-mail lista za prijatelje/štovatelje/poznanike obavijestila me o događaju, a subotnje popodne bilo je idealno za bijeg od sebe, vlastite kože i svoje okoline/okolice/okoliša
( Greenpeace, man ! ).
Pa se brzopotezno planiralo na potezu Yokohama - Frankfurt- Zagreb-Bjelovar- Bojana. En ten tini savaraka tini. Pič pit.

I to posve solo, krenuh ja. Mobitel ne računam. Navrnuo sam rejdio , natankirao na INA benzinskoj a ne Tifonu, i s malo nagrizenom čubom uslijed nervoze i stresa zadobivenog preko radnog tjedna zaputio se u Bojanu da vidim kako je obojana.

Cesta od Bjelovara do Čazme je ravna i kvalitetna. Jedino se nezna gdje je sada Čazmatrans.
S magistrale D43 skreće se prema selu Bojana točno pokraj lokalnog dućana mješovite robe ispred kojeg piju pivu lokalni mještani. Tko njih ne vidi za orijentir, vidjeti će tablu koja vas upućuje na Galeriju Matešin. Tame onda idite .
Selo je udaljeno 70 km od Zagreb, cca. 20 km od Bjelovara.
Iz Zagreba je najbolje autocestom do Ivanić Grada pa skrenuti za Čazmu.

Tako sam stigao prvi od gostiju poput uranjene urice u taj meni posve nepoznati kraj i predio ruralne Moslavine. Poslije mene su stigla gospoda sa švicarskim tablicama ( i mnogim drugim ) , a ljubazno su nas u galerijskom dvorištu dočekali gospodin Franjo Matešin i njegov otac.
Bio sam napet i odmarao mozak od stresa , pa sam se stalno doimao napetim.

Nadam se da se nisu previše pital zakaj govorim tak tihim i nerazumljivim glasom koji je na trenutke postajao isprekidan. To su me takvog napravili ''čvorovi'' tjednog stresa od kojeg mi se subotom tijelo opušta i otpušta slobodne radikale ( med.term. ) . Neću reći da je to od likovnjačkog neznanja, kaj vam je.

Vlasnik Galerije Matešin je Franjo. Kako još ? Akademski slikar Franjo Matešin.
Fino mu ide.
Jedna žena , dvoje djece. Stotine radova.
Kuća, galerija na tri etaže u središtu Bojane na kućnom broju 66.

Neizmjerna inspiracija i mašta. Dobar i pristojan domaćin kojem i ovom prigodom zahvaljujem na gostoprimstvu. Već se najavljujem za ponovni dolazak, naravno :D

Franjo je čovjek koji voli svoje obiteljske korijene i selo ( živio narod, živjelo selo ) , a što je najsjajnije - ne bježi od toga nego vrijedno bilježi duh sumještana i njihove aureole iznad glave.
U 2006. godini, Franjo Matešin je izložio portrete ljudi iz Bojane s prikazom njihovih autentičnih svakodnevnih aktivnosti. Čovjek koji ujutro za doručak jede žgance na svojem seoskom domaćinstvu a da to iskreno posvjedoči nenametljivom fotografu ? To se traži.

Ovo je dosada , po meni, najkompletnija dokumentacija hrvatskog sela u tranzicijskoj Hrvatskoj. Ovakva dokumentacija fali cijelo vrijeme. O hrvatskom gradu u ovim vremenima promjena zna se mnogo, ali o selu malo. Foto priča o Bojancima uklapa se u širi kontekst.

Njegov otac mi je ispričao kako je Franju obitelj uvijek podržavala pa i u onom trenu kada je sin objasnio tati da se želi školovati za pravog prafcatog slikara.
Naime, Franjo je bio prvotno po zvanju automehaničar da bi potom završio Akademiju likovnih umjetnosti.

Kako u ovom slučaju nema konflikta oca i sina, Godfather/Kum se neće roditi u Bojani i nitko se neće baviti politikom/kriminalom ili slično.
Najbolji vodič tokom popodneva i večeri u cijelom događaju bio mi je Franjo Jagatić ( poznatiji u Večernjem kao potpis F.J. ) , višegodišnji suradnik Večernjeg lista iz čazmanskog kraja i voditelj na Radio Čazmi te kroničar svih mogućih događanja u ovom kraju.

Tumačio mi je pojedinosti oko nastanka galerije ( Matešini su imali radikalnu ideju napraviti galeriju na jednom obronku u centru sela uz cestu i danas je ona izgrađena na tri etaže ) o stvaralačkom radu Franje Matešina, podneblja sela Bojana koje je tradicionalno davalo vrlo dobre hrvatske slikare ( Antun Cerin ), svoje izložbe '' Franjo i Franjo u Večernjem listu '' gdje je Franjo Jagatić izložio svoje bezbrojne tekstove napisane za Večernji list .

Naravno, sve ove aktivnosti su tekle od inicijalnog trusenja dva Amara na vrtnom šanku do istrijebljivanja prasetine sa stola na prigodnom domjenku .

Srećom, nitko me nije htio uputiti u tajne vinogorja Moslavine nego su mi ponudili neke druge atrakcije i zanimljivosti u neposrednoj blizini Bojane.

Više ljudi mi je tokom popodneva skrenulo pažnju da bih trebao skoknuti u obližnji hortikultuni raj obitelji Salaj ( Grabovnica ) koja je poznata po ''Božićnoj priči u Čazmi''
( ovdašnji turistički brand ) i fantaziji koju rade sa svim onim lampicama ( 400.000 ) na kući i okućnici.

I hoću. Jednog dana.
Bojana, dolazim ponovno.


Post je objavljen 05.08.2007. u 13:30 sati.