Dugo sam razmišljala o čemu napisati neki post koji nije direktno vezan za moj život, i našla sam nešto što
je opet vezano uz mene, nešto bez čega nebi mogla...
Ovaj post posvećujem ljudima do kojih mi je stalo, koje volim i koje nebi izdala, to su oni koje sam stekla.
Mnogima je ljubav bitnija, al meni su trenutno oni najbitniji...
To su moji PRIJATELJI!!!!!Nije teško steći prijatelja, teško je steći PRAVOG PRIJATELJA, al ja sam zahvalna što sam ih pronašla
i zato im posvećujem ovaj post...
Hvala vam što sam vas upoznala,
hvala vam jer ste uvijek tu uz mene,
bez obzira na sve...
Hvala vam što uvijek mogu računati na vas,
nazvati vas u bilo koje doba i pričat.
Ponekad ni riječi nisu potrebne,
al dogodi se da ponekad šutimo cijelim putem
a opet kad se razdvojimo imam osjećaj da smo pričale cijelo vrijeme.
Hvala vam što ste uz mene kad sam sretna,
ali i kad sam tužna...
Hvala vam što trpite moje mušice,
znam nije lako.
Jednostavno hvala vam što ste mi prijateljice.
Danas, u ovom postu, počasno mjesto zauzimaju svi oni koji se smatraju mojim prijateljima, koji mi vjeruju
i koji meni vjeruju...