Jutros nas je iznenadila vijest o zatvaranju Lutrije. Tijekom godina u kojima nam je vesela bubamara krasila ambijenat ulice proživjeli smo svakakve promjene. Trgovine su se otvarale i zatvarale, neki ljudi su odlazili, novi su dolazili, uređivale su se fasade...bubamara je bila konstanta. Btw, znate da je nekad u tom prostoru bila trgovina koja se zvala Bubamara?
Nitko nikad iz naše ulice nije dobio ni sedmicu ni šesticu, ni bingo, ali smo dobili jako puno prijateljstva, smjeha i veselja. Bilo je tu puno zgoda dostojnih da se obilježe u blogu da je tada postojao.
Sjećam se brojnih oglašavanja alarma svaki put kad je nestalo struje i posebno onog kad je pukla Srebrina guma od bicikla. Nikad nećemo zaboraviti ni oružanu pljačku jednog mračnog četvrtka, policijske sirene i prestravljenu Snješku. Ivičini koncizni i ubitačni komentari su nas uvijek dobro zabavili.
Vesna nam se redovno brinula o cvijeću na prozorima i pazila na moju leteću Zitu. Snježana nam još uvijek u pospanim jutrima ne propusti reći nešto lijepo i podignuti nam samopouzdanje.
Puno se prijateljstva tu rodilo i ostale su neke neraskidive veze.
I kad skinu display male bubamare, odlože je u neko skladište, prijateljstva će i dalje ostati.
I Mirjana i Andreja i Snješka B. i Ivica i Vesna i Ivana i Snježana i Branko i Jelena spominjat će se u redovnim zajedničkim ispijanjima kavica.
Možda je ovaj post malo prepatetičan, ali mislim da trenutak to i zahtjeva.
Post je objavljen 03.08.2007. u 09:40 sati.