Dugo vremena sam se osjećala i kao zatočenik vlastitih misli. Bila sam zbunjena i ponekad nisam znala što želim. Uvijek sam se pitala volim li te uistinu, ili se zavaravam. Bilo je oko 1h ujutro i u trenutku se sve posložilo, shvatila sam da te volim uistinu, volim te više od ičeg na svijetu. Napokon sam počela razumijeti samu sebe. Znam da će zasigurno biti i kriznih trenutaka, ali vjerujem da će od sad sve krenuti na bolje. I molim te ljubavi, nemoj si dopustiti da budeš nesretan. Volim te
Post je objavljen 02.08.2007. u 18:33 sati.