Marketing
PRIJATELJSTVO
Led Zeppelin - Rock´n´roll
Ivanu sam upoznala kad mi je bilo 12 godina. Ona je tada imala 13.
Upoznale smo se na sladak način.
U to vrijeme redovito sam kupovala časopis "teen" koji je imao rubriku za dopisivanje. Tamo su klinci ostavljali svoje adrese i poneku riječ o sebi i o tome s kakvim ljudima bi se htjeli dopisivati.
Kako sam imala naviku dopisivanja s mnogim svojim prijateljima i rođacima, često sam gledala te rubrike ispunjene kojekakvim imenima, adresama i željama.
Naišla sam na oglas da se jedna djevojka/djevojčica po imenu Ivana želi dopisivati s nekim tko sluša Black Sabbath, Deep Purple i Led Zeppelin. To je bila prva stvar koja me zainteresirala. Druga stvar bila je to da Ivana živi u gradu u kojem ljetujem čitav svoj život.
Razmišljala sam i premišljala i ipak se odlučila poslati joj pismo. Problem je bio taj što je ostavila samo ime i adresu, prezime - nix.
No, Omiš je mali grad i ipak sam poslala pismo, bez prezimena.
Oduševljenje i uzbuđenje je bilo veće kad sam dobila odgovor.
Tako je to krenulo. Otprilike pismo na tjedan.
Prvi sljedeći moj dolazak dolje bio je u znaku upoznavanja sa mojom novom prijateljicom. Naravno, uzbuđenje je bilo neopisivo jer smo se znale samo preko pisama.
Hiljadu petsto puta sam se upitala "Što ako mi se ne bude svidjela? Ili ja njoj? Kako ćemo se prepoznati? Što ako je neka kokoš? Što ako joj budem dosadna? Ak joj budem klinka? Što ako ćemo cijelo vrijeme šutiti?"
Ma kao da sam imala prvi rendez vouz.
Dogovor je pao - na kamenim klupama (kojih više nema, šmrc), ispred kina.
Kak smo se vidjele tak smo se prepoznale. Nije bilo sumnje.
Nakon službenog upoznavanja, moje očigledne zbujnenosti i njene prikrivene nervoze, opustile smo se i nismo prestajale kokodakati.
To je samo produbilo naša kasnija dopisivanja.
Zafrkavale smo ljude, radile male gluposti. Šetale smo uz Cetinu ili bismo sjele u neku barku privezanu uz obalu i ljuljuškale se i pričale. Ona je spavala kod mene i ja kod nje. Moja je Majka nju zavoljela taj tren isto kao i njeni roditelji mene. Pristojna, poslušna i dobra djeca - obje!! Nema što!!
U međuvremenu njena je Majka umrla. I zbog svog iskustva, Ivana mi stalno ulijeva u pamet da moram poštivati svoju Mamu i kad me srdi i kad nije u pravu jer će mi jednog dana jako faliti. Stoga, kad se nešto pokeckam sa svojom voljenom Majkom sjetim se Ivaninih riječi ( s tatom se ne svadim
) !!
I danas, nakon mnogo godina, nas dvije frcamo od sreće kad se vidimo. Međutim, ona radi, ja više ne ostajem tako dugo dolje i naša druženja su svedena na minimum. I blagoslovljeni bili mobiteli koji ipak zbližuju ljude!!!
Ivana se udaje. I odlazi iz Omiša. Sagradili su kuću malo dalje. Nije to na kraju svijeta, ali znam da će vrijeme, obaveze i sve što dolazi još dodatno prorijediti naša druženja.
Budući muž joj je divan i presretna sam zbog nje. Naravno, pozvana sam na svadbu ali nisam sigurna hoću li moći ići. Imam još jednu svadbu isti dan i podjednake su važnosti.
Ne znam koji je smisao svih ovih mojih riječi. Vjerojatno sam presentimentalna. Možda je to faza, a možda samo moje otvaranje i priznavanje samoj sebi koliko sam nostalgična za bezbrižnosti, školskim danima, ljetovanjem od tri mjeseca i ljuljanjem u barki s Ivanom. A možda sam jednostavno sjetna što shvaćam da odrastamo i da se vremena mijenjaju...i da se Ivana zbilja udaje.
Želim joj svu sreću ovoga svijeta. Njen lijepi osmijeh i dalje na licu, optimizam konstantno, ljubav trajnu, prijateljstvo i poštivanje i slogu s njenim dragim...želim joj hrpetinu malih kikića da joj veselo skakuću oko nogu (ali da ne gnjave...koja utopija 
).
I želim jednostavno da je sretna i presretna!!
Post je objavljen 05.08.2007. u 20:44 sati.