Marketing
I'm the Nightfall and Wizard that summon thee, you're the Blizzard that drape my eyes, I'm thy Sorrow and vein of obscurity, you're the Dagger that cuts...
Pogledaj u zrcalo...
Glas dubine najtamnijih oceana, poput grubih krhotina stakla zabijalo se u moje tijelo, ulazilo nepozvano u najmanje odaje moga srca gdje je svojom crnom bojom pisalo na krvavoj, vrućoj površini koja je bujala sve glasnije, samo jednu rečenicu...
Pogledaj u zrcalo...
I jesam... Okrenula sam se i bijelim prstima dodirnula to glatko, krhko staklo.Mogla bih ga zdrobiti odmah jer je nemoćno, tako lijepo prikazuje lažan štit.Ugledala sam se u tom prozirnom moru, svoje smaragdne oči koje su se poput blistavog otrova stapale sa ogledalom.Sjajne ali opet tako mrtve...I moja kosa, duga i bujna stajala je tamo poput ukrasa jarko grimizne boje, pakleno crvena, vruća...Lice mi bijaše bez ijedne nepravilnosti, uglađenih crta.Izgledala sam kao presavršena porculanska sniježna lutkica, divlja zbog kose boje vatre i dva draga kamena.Trepnula sam na trena pitajući se kad će mi se njegova pojava pridružiti u usamljenosti, jer me prestao dozivati.I doista, samo sam na trena zaklopila oči i već samo mogla osjetiti kako me njegovi hladni, dugi prsti dodiruju, nježno klize vratom i leđima dok mi se i najmanja dlačica na tijelu ježi.Progledala sam i vidjela u zrcalu kako me on grli...Bilo je tako divno, osjećati njegove snažne ruke oko sebe, kako nestajem u njegovom zagrljaju smrti.Ali prelijepe smrti, i sve bih na svijetu dala da mogu milijun puta umrijeti samo da ga osjetim.Kako ljudsko, očajno od mene, ti osjećaji i razmišljanja...On me ugodno guši, drobi u sebi i postajem krhka kao ogledalo, nemoćna u krhotinama....
Dementia, želiš li to? Želiš li osjetiti ljubav demonskog srca, pokucati na vrata pakla da te ono proguta u svojoj boli užitka, nestati u strasti vrelosti i ubrati najkrvavije ruže, a zatim pjesmom silovati anđele u raju, razderati njihove bijele haljinice i piti djevičansku krv, uživati u njihovim milim glasovima koji molitvama nemogu isprati sve svoje suze koje klize nebom, ali nebo krvari voljena, zbog tebe, jer oskvrnula si najčišće i nema sada te molitve spasenja da te zaustavi, jer nevinost si zakrvarila...
Njegove riječi su me preporađale, gorile u meni i spaljivale sve uspomene i osjećaje usamljenosti, a duboka praznina je čekala da je on ispuni, zakopa zauvijek svojom krvavom, gustom tekućinom besmrtnog života i topline.
Da...Želim tebe, tvoju ljubav, život i smrt neka unište sve puste godine, sav led neka se otopi, pretvori me u taj plamen i ne ostavljaj me opet tako samu...
Prošapćem stenjajući u njegovom čvrstom zagrljaju, puna obećanja i nade da on zdrobi svu bol, svu patnju koja je tako dugo prebivala u meni i nije spavala...Neka on izbriše sve rane, utopi sve što nije vrijedno života u meni, a opet je disalo i hranilo se duboko u tami moga srca gdje sam predugo umirala...Predugo...
On se okrene prema meni ne ispuštajući me iz zagrljaja ni na tren, te me pogleda...Gledala sam u njegove oči, dva rubina jarke krvavo crvene boje kako sjaje, mogla sam vidjeti odsjaj svojih očiju na njegovoj veličanstveno obojanoj i bujnoj podlozi.Moji smaragdi su se stapali s njegovim vratima duše i osjećala sam kako on polako ulazi u mene...Lagano se spustio do moga vrata i hlapljivo ga poljubio, razderao svojim oštrim zubima i pustio gusti eliksir da poteče njegovim usnama i grlom.Odjednom sam osjetila da me njegova pojava drži za ruku čvrsto i sprema se zajedno sa mnom spustit tamo duboko, duboko dolje.Gledala sam kako krvavi dragulji silovito ali nježno gutaju crnilo, topli veo me ogrnuo vrućinom koja je strujala svim mojim osjetilima.Njegove usne su održale obećanje i za čas sam se našla u vrtlogu strasti koji je gorio u i na meni, čula sam zbor vriskova kako pjevaju svoju pjesmu koja je odzvanjala paklom, a predvodio ju je sam Lucifer, kralj svoga svijeta.U grijehu sam uživala, u grijehu sam živjela i samo tamo.S njim, svojim Bogom i Sotonom, Palim anđelom, demonom ljubavi i obećanja i samo mi ih je on ispunjavao, samo me on volio, svaku kap krvi koja je dio mene, svaki najslađi i najmanji slap koji bi pažljivo ukrao i čuvao u sebi, svoj i moj eliksir života koji nas je stapao zauvijek zajedno.Ja sam živjela u njemu, a on od mene.Ja sam živjela od njega, a on u meni...I nije bilo te bjeline koje nebismo razderali...Oh, gledaj kako anđeli padaju mrtvi...Slatka...Slatka je ta krv njihova...
Pažljivo je izažao iz mene i nježno polizao ostatak krvi.Srce mi je ubrzano tuklo i bilo neutaživo.Željelo je još sreće, još užitka.Poljubila sam ga i uzela nekoliko kapljica krvi.Samo mi se nasmiješio...Da, Damiane...Zauvijek ćemo zajedno umirati i ponovno se rađati u krvavoj vrelini i gorjeti, ljubavniče moj voljeni.Jer se demoni poput nas, žedni, vole i u najdubljim, najskrivenijim odajama pakla i raja...Zajedno...To je naša molitva...
Post je objavljen 02.08.2007. u 09:02 sati.