Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lakostivo

Marketing

Biti ljubavnica

Netko mi je jednom rekao, ljubavnici se vole više nego zaljubljeni jer njihova je ljubav tajna, nedopuštana, prepuna čežnje i ne ispunjenih želja.

A što ako se ljubavnici ne vole?! Ako postoji samo fizička privlačnost bez emocionalne razine, ako to nije samo sex za jednu noć, već je nešto više, al opet ne previše ... jesu li to zaista ljubavnici?!

Neka čudna privlačnost postoji već neko vrijeme, zapravo od prvog susreta, od prvih izgovorenih rečenica. Ne, on nije oženjen, samo zauzet, ali ja i moja crvena kosa njegovoj mašti ponekad ne damo mira. Nisam ni ja previše ravnodušna, lagala bih kad bi rekla da mi ne godi njegova pažnja, kontakti, povremene šetnje ili ispijanja kave, lagala bih.

Sasvim nenadno, usred dana, stigla je poruka: „Sam sam slijedećih dana, mogli bi nekamo otići ... možda i prespavati ...“
„Mogli bi ...“ – kratko sam odgovorila.
Bila sam nemoguća taj dan na poslu, čas sam željela to i uzbuđeno skakutala jer će mi se želja napokon ispuniti, a čas sam odustajala ne želići se uplitati u nešto takvo, .... a trebalo je izdržati do 20.00 sati kad je bila dogovorena večera. Samo večera za početak,pa kud nas noć odvede.

Ne poznajem ga dovoljno da bih znala što voli, ali crno-crvena kombinacija uvijek prolazi. Crveni lak na noktima, crevni ruž na usnama, crne natikaće visokih potpetica, crvena lepršava suknja i crni top, tako prokleto dekoltiran, tako prokleto uzak da između kože i topa ne može stati ništa, a ponajmanje grudnjak.
Kap jakog parfema Escape iza koljena i još kap na vrat. On je presnažan muškarac da bi padao na moje slatkaste mirise, on je previše ..... da budem plaha, on očekuje ženu! Snažnu ženu!

Odveo me u riblji restoran. Plodovi mora, večera lagana i ljetna, bijelo vino, svijeće ne stolu, ugodno društvo. Vrijeme je taklo polagano i ležerno, malo priča o djetinjstvu, malo o svakodnevici, malo smijeha malo znatiželjnih pogleda ... dodir ruku, igra prstima uz čokoladni desert.

Šetnja rashlađenim ulicama maloga gradića. Napokon je popustila vručina iako se sunce već odavno skrilo u moru. I baš je lijepo i baš je ugodno ... i kao da nismo on, ona i ja ....
Pogled s vidikovca na svijetlima obasjan grad pod našim nogama, nebo posuto zvijezdama i poljubac ... poljubac koji poziv na još ...

Držali smo se za ruke na putu prema sobi, bez puno riječi, bez previše planova i očekivanja, puštali smo večer nek nas vodi, puštali smo nek se jednostavno dogodi.

I kako nešto tako lijepo može biti tako krivo?! Ipak će netko biti prevaren, ipak ćemo nekoga varati, ali ... ja im i nisam prijetnja. Ne očekujem ništa, ne tražim ništa, nismo zaljubljeni, ni on, ni ja ... samo dvoje koji traže utjehu, samo dvoje koji ispunjavaju vrijeme ... a riječ ljubavnica ... tako zvuči krivo i tako se ne uklapa u ovo, a ipak ... on me te noći učinio ljubavnicom ...

nastavak slijedi 6.8. u 10.11



Post je objavljen 01.08.2007. u 16:14 sati.